Clown | Milko Valent

uvodna membrana

16.

 

Grčenje
(šesta noć)

U vrućici svijet živi hladnim čelom. Jesenja groznica presahlim borama rado ispresijeca lice; mali čvorići žute panike tumorno nastavaju oči, a sablasni fijuk neurotičnog biča spušta se neprekidno pljoštimice na izloženi mozak pitanja. Nadimljuća trulost rastače čak i sebe uništavajući svoje tople pretpostavke, svoje žive pokretače mučnine. Krnjim zubalom ispušta krik, ali krnje zaostalih povika i prosvjeda ne može takvom gestom pregrizanja usitniti i obesnažiti traženje spokoja još žive i svjesne smrti.

“Jesenska nezaustavljivost tiho je nagrizala monumentalni prilaz bolnici, a prvi mrazovi svakog jutra neumorno su bacali sjedine na sudbonosno truplo aleje. Prekrivena svjetlucavosrebrnim ukrasima, oštroblijedom maskarom, sablasno je pružala magli, vjetru i suncu svoju dvojnu trulu crtu. Oko podneva, one naopako i surovo izmišljene točke dana kad bi kolebljive kose zrake svjetla uništile i posljednji trag bijele krabulje mraza, trulež aleje bila je najvidljivija. Mrtvo lišće neumitno je nestajalo; listovi-mrtvaci natjecali su se u raspadanju.”

Sudbinskim potezima vlastitog htijenja, prestupajući sve više vanjskih nanosa, a skupljajući se sve upornije u sebi, Clown je brzao prema rubu ponora na dnu kojeg je svijetlila crna kutija njegove jezgre. Znak, njemu jasno vidljiv, znak da je tome tako nije se mogao zaobići: već šestu noć on je razmišljao o svom snu, bolje reći počeo bi razmišljati, a onda, svega nakon pola sata, razmišljajući pao bi u kovitlac strepnje. Strepnja, užareni svici strepnje poludjelo su žmirkali odluke za skori pad u smjesu mnogostrukosti, za spuštanje u jezgru. Osjećao je da se odmicanje u odbacivanju približava svome kraju, znao je…

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + +

možda dva ujutro ili tri ja ludim strepnju a zora ne rudi još dugo sve odbacivanje je pilovina da piljevina suncostaja i lijepi evo suncostaj moj mračni suncostaj mozga suncostaj zar je ovo stvarno šesti dan od onog krasnog sna što li sam samo htio eh da ne jedemo varivo za večeru bolje i fosforni padobran nego brutalni kelj i idiotsko zelje a jevrem joj je dobro rekao da smo vitki kakva zaprška mojim žilama također ne utrkuju se ljubitelji kolesterola jako debeli zvonci-maratonci tih pišljivih četrdeset i dva kilometra ili tu negdje na pijaci trbušne pijavice kad pleše martinina majka cvjetko nije mogao gledati krvavi prizor bodeš bodežom grlo izvaditi grkljan bogami posebna je mesarska sklonost to ne može svaka mesnata buca debeljuca jok svaka šuša debeljuša krik i bijes o lily sjećaš li se kad smo sretni bili vlastitim rukama iskopati majci oči i zdrobiti ih na svome dlanu a sad je noć i taj prokleto krasni san je moje svjetlo i moja tama kad mama kaže kćerčice a ona šuti droljo kurvo i tako dalje tko bi pratio sve te časopise i sve listove jeseni dvadesetog stoljeća tako ti je to moj marco vitruvio sve što treba to će prekriti trulež biber i trstika i slabu arhitekturu pa tko još trojanskog konja za trku ima osim nas majčine oči na dlanu kao majčine dušice u odijelu o psihotiče pregnantno prozbori prvu parabolu plinskog psihodeličnog povratka putem pristigle strepnje čuvši to znaš svašta i o tome kako žlica izvitoperi položaj da rumena strepnja potraži spas ispod suknje sestre martine kad puhne osvježavajući vjetar razvigorac sna a i ja sada plačem šesta noć nije minula još u suzi u solnoj kapi ptica burnica navješćuje ikonoborce kako s fronta šalju razglednice pune optimističnih pereca a zapravo siluju djevojčice djevuške i žene ha ha ha priča jedan iz crne legije nikad tako nisam uživao u životu svog radnog staža hm one se je li nešto kao bune hm koje su to redaljke bile tovariš kamione to je bilo na mostu ljupko ljupko tako tako neka mislim nastasja filipovna majke ti božje redaljka i pol hm a ona pita ima li nas još ho ho ho strepim šesta noć nema kažem ostali se bore kod objekta 6 crveno-crveni hangar tvornice budale šapne nastasja eto a mogli su da jebu zabadava besplatno budzašto za sendvič recimo ne naplaćujem ja ratne usluge neka se ratnici osjećaju kao kod kuće vidim ga jedno jutro redaljka i pol pod rukom drži torbu i gleda u zemlju buknula mu krv kroz usta kao u blagovaonici kroz praznu duplju martinine pokojne majke moj cvjetkić morao se okrenuti osoba se okreće kakav stres ljuta kocka na pladnju truni šestice sve se borise na tebe svalilo kao mlinska požuda brašna bukne mu kroz usta tom ratniku i tako priča on zarobljen kod staljingrada naučio ruski pozdravljati jesti piti i okidati nastasje po plećki snažnim kundakom ja naučila govoriti po ruski u školi kaže bajka meni i vesninoj sestri poslije predavanja u sudskoj kavani pili smo čaj s rumom relativno sretni kasnije idući kući rajska bajka i ja rekla mi je da čita marcusea ta prirodno prokleta šesta noć pak sam je odmah s većom pažnjom promotrio u plave okice s veselim sivkastim iskricama monitori vremena kako živkasto kaže jedna pjesnikinja stid me oblijeva nisam baš blistao te večeri vedrinom povrća u sobici rajske bajke nešto bijah nujan i kontemplativan da je stvarno povedem hm muški do rijeke možda kao lorca ljubitelj mladića zora još ne rudi ipak kao u bajci rajska bajka poklonila mi je rukavice s njenih malih ručica bila je zima šutke ih je skinula i dala meni samo su plave oči nepokolebljivo sjale u mraznoj večeri rijetka nesebičnost crvenkastosmeđa vuna jednu sam poslije izgubio u tramvaju a drugu potrošio noseći je svijetom plošni udarci sudbine kad me sutra opazi bijelo štene mislit će tenkovi su prošli po mojoj fasadi gore dolje tek mnogo kasnije aleksandar mi je pokazao pjesmu koju je posvetio njezinoj sestri osjećam primičem se lepeze mašu otpuhnute jezgre nju pak nikad nisam trpio takva rospija buljooka otpuhnute jezgre lepeću sjene na monitorima kao crno zrnje bili smo skupa na nekom tulumu trećom stazom preko kemije gdje prolaze vlakovi kroz idilični gaj u cvijeću zašto smo se samo tako preplašili krvi i juhe od gljiva pa to je normalno u tim godinama ona se cijelo večer držala kao kantov asistent a kad sam rekao da treba smijeniti jelovnik martina je trznula obrvom nekud prema bogu i pretvorila se u upitnik koji život znači njemu su uvijek kolega nedostajale tri barem čak više dasaka u glavi nije mogao otvoriti skladište sve da je i htio teško podnosim jurnjavu snovima bez čvrste fabule kao uostalom i svaki napredni profesor u kućnoj radinosti boja i lakova ali je volim kao protivnika formule jedan zbog one vilice i žlice noć me udara u glavu kako da se snađem boli me čitav svijet u zjenama i zjenicama kaleidoskopski grčevi skupljaju mi prsa snoviđenje ljušti stvarnost šire nosnice cvrkutava ubojstva podzemlja miriši slatkasto kloaka grčenje grčenje psihe po krevetu providnosti niotkuda samo nadglasavanje rubova preko crne kutije kao kasapljenje žubora potočića tamo gdje otječu otpušteni slojevi radnici odbacivanja a to nitko od njih ne razumije možda samo cvjetko ako ako naslućuje poleti šesta noći proleti u mrtvačnicu jesen je mrtvačnica gdje odloženi leže po veličini izloženi listovi to je đačko doba ličnosti koja srne nikud sve do tvorničke aureole stroja mučenika koji vrti glavom da vrti jer drugo ne zna i ne želi kao da je stvar u vrtnji stvar je u peludu koji rasipa žubor blagovaonice jer se soba 36 ne slaže s kojekakvom ishranom ludih trubadura zatočenika što bi i šef cirkusa rado potvrdio zar ne ne mogu više ne mogu vrućica me obhrvala shrvala trese me grozničava bubuljica doživljenog sna u tehnici akvarela oh sve tako razliveno gnjusno kao mali patuljčići grupa sedam polegla po snijegu pa gnječi grude precizno do točkice u svemiru koju ja gledam kao iskopano oko martinine majke na trbušno-plesnoj pijavici pare gljivaste juhe gdje gljiva nema ni od korova taj se čupa u savjesnom vrtu glavatog vrtlara svakog urednog kritičkog pogreba u proljeće a kad sam bio transformiran u djevojku pa pisao majci pismo u predvečerje rekao sam joj rekla sam joj neonski jasno da ne pokazuje epistolu onim karijeristima kritičarima sve na k koji najbolje uspijevaju u nekritičkoj zlatnoj sredini epigonstva epi epi epi epigonski propagandni intermezzo neonski sam joj uzvitlala prašinu pred mjesečarskim očima dokolice kako rekoh najbolje možeš prepoznati te kurvine sinove bez kičme bez vlastite misli u glavi s punim ustima ustajalih citata iz tuđih djela s tuđim mislima u borniranoj bezidejnoj glavi od zar nije dušo lijepo suknula žlica ispod suknje sestre martine a čujem ona nerotkinja pa kako onda sve su to floskule ljubičica i pijanaca sa sjevera šesta noć ja ću se ubiti makar simbolički ja ću sastrugati svoje ime i prezime s pokazne lično-osobne karte pa me neće prepoznati ni rođena domovina a jamačno ni dugogodišnji lampion iz obližnje meteorološke radionice dugoročnih podataka rekoh prepoznat ćeš ih majko po laganom nagibu glave udesno i dovoljno spremno savinutom pregibu koljena koji svaki mig pretpostavljenog ili za budućnost važnog subjekta brzo i točno ispunjava sve kako pušu vjetrići marširamo a ona titra zrak to su uranove poluge ritma sve izvršava na opće zadovoljstvo i onda tu rabotu zagrcni se naziva revolucionarnom joj epi epi štimung muzikalni štreberi bog te u šumu okrenuo sestro ako kažem bijelom štenetu frcat ćeš iz bolnice ja sam tražio čisti ručnik a ti meni ovako spermičan ti moraš znati da ja gravitiram gravidnosti bolje reći ja sam ona madame bovary otresita pahulja pršića i am free sad kad spuznem u nepomičnu igru ih ih štreberi a ne mogu diplomirati ni obične kompilacije sunčeve energije književnosti uh uh indijanci s peruškama odmaraju se u hladu manitua uh kompilatori prepisuju kompilacije kompilatora oni su epigoni epigona moja majko odmah ćeš ih prepoznati pahulji pahulju pršić osnovčić zavrtanj u perušku bačen šeste noći marša na blagovaonicu bijelim hodnicima u kojima žmirkaju zastave tapeta a i što će nam diploma vele ti ljenčugaroši pa i mnogi naši veliki minorni pisci nisu diplomirali pa svejedno dobro pišu bozu o bože za ljetne vrućine nešto pitko čitko hladno i plitko draga mama i ja smatram kao i sunčev odbljesak na dlanu podneva kao i monitori živkastog vremena da nije važno diplomirati ali oni smatraju da jest a ne diplomiraju nikada pa to je lunarna nesuglasica patrolna lampa idiotarije ja sam djevojka čudo paralelnih oktava u protupomaku udajem se sretno za zraku kroz prozor na kojoj paganini gudi gudalom a publika golubova oni su mi dragi svršava klimajući kukmicama da da maestro samo tako pokušavate se upoznati sa sestrom martinom koncert svake nedjelje u četiri popodne ili pet kad umire toreador u pet popodne u pet popodne svi izlaze na vježbalište a što možeš kad te stalno iznenađuju bombonijerama rasutim staniolskim bojicama kvržicama čvorugama znam da šesti udarac označit će kraj stradavanja i početak još i većega otvaranja jezgre a prije početka postoji i nulti sat putovanje tko te pita on će opet šiknuti dvadeset i pet miligrama libriuma misli frajer da sam ja lud eh fijjjjuuuuu mene nije ni moj kolega raspusnik intelektualac molekularne biologije uspio uvjeriti u suprotno a toliko se trudio superiorno eruditski ali zdravoseljački mozak misli radioaktivno juh ekološki pozitivno juh pa ću reći poslije libriuma crnu kavu molim drito u krevet guzico jedna a elektrošokove daj kokošima da bolje nesu što je prije kolumbo ili jaje pa ću ti reći što te čeka u životu novinara beskrajna traka iskasapljenih kartica teksta nevjerojatno ali istinito usuglašenih demokratski-nepismeno-apologetskih-apoteozično nadrkanih čudnih podgrijača karizme nije to moj braco ištipana hartija a jest kurac ma kakvi to su ištipane prodane duše kao ti bijelo štene moj progresivni psihijatričiću pusti me na miru s Doménikosom Theotokópoulosom lijepi spojeni prsti vezu budućeg izduženog modiglianija za prijatelje modi koliko njih zna njegove slike njegove skulpture tko zna kako se osjećao one januarske noći 1920-te liptavi pipci srčika ateljea pariz pa pusti me hašiš i konjak za lucidne tankoćutne intervale onih koji znaju grč u nozi grč u glavi za one koje boli um dakle za one koji pitaju pitaju lipa čaj lipa čaj za one kojima nije sve samorazumljivo ti si bijelo štene na repu tko je ono rekao da nam trebaju tortice bronhijalna plazma plavog kita i sve te fine stvari za večeru sestra martina poluobrazovana nije ona kriva jadna ništa ne razumije visprene ljutkaste doskočice kovrčice duha a što može sa srednjom školom ništa ili još manje to je srednje poluobrazovanje traktora kosilica fosila moram još malo izdržati ovo su posljednje ljuske one žmigaju realnu atmosferu malih žmig žmigova žmig žmig svagdje vire grčevi vijuge grčevito vijugaju a i s fakultetom ne bi puno bolje prošla takva su vremena a monitori su u politiranim laboratorijima žmig žmig kontrolirani pomno od velike braće šošona koji nadiru u gostionice i velikog brata manitua koji nadzire da nadzire ih nivea strijela i luk popunjeni bijelom kremom smisla prvog telegrafa zvukom tam-tamiranog talambasiranog basovi mukle obrane strogo kontroliranih jungovih arhetipova vlakova braće i sestara milosrdnih fondova solidarnosti sa svjetskim ružičastim perspektivama što posrni baci se preko ruba na dnu je crna kutijica pomade jezgrenosti šifrirano životno simtamtamanje naravno nećeš proniknuti ali ali ili ili fijuuuuuuuuuu volim šutljive šofere žmig žmig koji voze li voze tamo gdje pucaju velike hrpetine sagorjele gume na cvilećim okukama izukrštane sabranosti šesto grčenje noći rekao sam ti borise ne sanjaj otkačene filmove sanjaj martinu to da ali ne onako stilski nedotjeranu šlampavica koji joj je bog pa ubila majku zvjerskim nadrealističkim postupkom ubadanja u grkljan što bih te želio ubosti u ždrijelo unutra naribani parmezan mljackovita majoneza izdruzganih jaja pa preliti rabelaisa otpadnika bistrim plamom dječjih crteža hrane izložba izvitoperenih talenata i zašto baš juha od gljiva kao da nisu mogli hm ubaciti rajčicu u raj poparene vodice napojnice eh klipani i budale tko vodi kuhinju sve je to kuhinja blijedomodri grčevi štipaju mozak ja sam bolan i smisao šaljem na duže bolovanje to je na crno ilegalni zabačaj kad će jutro da im vidim face juh juh uveseljava me ta razbibriga sve sve pjeva šansonijer kako kada a to je stradalnička estradna groznica uveseljavanja magično prazne publike supermagičnim kičem treba grčevima odati počast pa pljunuti još jednom na tablu mir u onom hodniku gdje se urušavaju jelove daske surove kompozicije hard rocka o borise kako sanjivo rubovi pelješe novčanike uspavanke grčenje se nastavlja nezavisno od tvoje volje od tvojih sunčanih želja-proreza u zavijutku ipak crven i spreman moraš pasti na crnu kutijicu sebe to je tako neumitni sraz školjke i lopte u moru igraju šah rustikalni snovi i grkljan martinine majke blistav bodeš roditeljski kuluk blistav bodež preorava listiće jesenske krvi crvenog luka mirisan i svjež kao riblja ikra pita te no što je psihotiče ti bi slobodu izražavanja u tehnici akvarela ta to nije moguće gospodine frajeru jer mi ugošćujemo samo poznate boje provjerene u kiselom zelju kupusnog bitka bolećivog baudelairea čok čok čok čok a sestro ubrusi brzo poštom ovitak prenagljen čuči u čoku svibnja taj bubanj ogrezao u udarcima desetogodišnjice pa sam rekao da je to moja posljednja večera pa sam čeznutljivo u mislima udario kamion u čeonu kost uostalom jevrem je talent za postavljanje bezveznih upitnika ali u ovako teškim bolničkim uvjetima prisiljen sam ga voljeti đubre malo sportsko homoseksualno koliko sam učinio da se približim svijetu mnogo je noći probdio udarajući u čeone kosti nemuštih arhipelaga samoće to je usamljivanje kopita protiv vibrirajućih šljokica zelenih spletova džungle on je bio lucidni konjanik završi sad ako možeš suncostaj nije mjesto za pogrebnike liliputance umobolničke proze to je mjesto valnog vabljenja jajnih sjemenki povratka autohtonih grudica fijuuuuuuuuu šest noći mislim o tom snu zar nisam trokrilni sudoper ako me sad ne zgromi ali nema još jutarnje molitve vizitkarte kome da se potužim sebi sebi ništa mislim sve će biti da ne može gore oni samo spavaju čak i jevrem obično je sve sam ti to pričala dolazio poradi egzistencijalne tjeskobe pa sam mu davala prostor za plač široko sam otvorila svoje mogućnosti zaraze ih pa je poludio kao zbunjena kuhinjska krpa o majko šuti borise još mi i sad zvonca u ušesima ono kćerčice kćerčice o poštedi me a kćerčica kurvo droljo evo ti na zamisli da je rekla hajde momci da se pikulamo da se špekulamo da se majčinim šarenicama na tratini ispred u krvi do koljena a svuda unaokolo rastu gljive ludare relaksacijske gljive i gljive motori mašte to to zamisli rubovi pritisnu htijenje bubri pakosni hmelj za pijano pivo e nisu to drvoredi sućutne elipse treba se prije toga strmoglaviti glavu sabiti betonom u zaključak prognati kutak razbibrige oživiti blago sierra madraca madre mia i tako pridobiti nesalomljive brusače koplja univerzalnog šiljka propadanja u sebe a tko to može hm samo rijetki gobleni postižu takvu plastičnost i nije isključeno u ovom suludom vremenu da vodovod isključi električnu vibraciju u žicama energije smisla koji tek hoće biti voćni arbitar ne želim laskati borisu njemu to nije potrebno njemu dati svitak rubova i on će biti savjesno propušten kroz sito i rešeto kanalizacije ona je sudbina sanjača sanjara kako da ti opišem zlatne pečate odjevene u željeznu oplatu koje nalazim na brojnim ekspedicijama u zemlju gonga i palice golfske struje jer nije prepuštena samoj sebi nego jatima ajkula te ralje te žvalje te žemlje te sumorne vile bez kruha bez hljeba bez pšenične odiseje polja te fantastične poljodjelske kulture psihe na divanu s bardom u luli duhana virginia to je djevičanski zbor moje mladosti u grču u šestoj noći trauma u bezglasnoj šumi idiota na izletu i noževima za sječu slanine pršuta šunke kriške psihijatrijskog neuma tamane svježi zrak planine koncertnu skalu međučinova u hladu straha u zamrzavanju strepnje koja poskupljuje na pijaci pajaca što što kako se usuđuješ ali mene boli borise boli očekivanje jutra seizmografa pjevajućeg putovanja grubo se smiješi otvaranje jezgre tu si ptico iznutrico šalu na kravu o da i divno će mlijeko venerina mliječ zarudjeti žuđenim mirom sjemenke sijati povratak to je zadatak napredne psihotične generacije ona ne posustaje ne bavi se crvenim križopojkama zapaljene milosrdne paljenice svijeće za spokoj tvoje mašte u brojkama i vate nema a krvavo je jutro svanulo dućani još nisu a i kako bi ne drže ih više marljivi židovi uloži u banku podataka kusur života na rubu te tvoje prve menstruacije ona vapi čeka ja trpim ti sudjeluješ u svemu oni nisu vrijedni spomena u parku park je hladan zimogrožljiv ti ukrotljivi progutljivi hm automobili lično mi ne odgovaraju čak i ne samo kao prijevozničke kugle s punim brojem okretaja u životu prosječni debil ne očekuje delirij oduševljenja što ga promatra konzilij fuf fuf fufljavaca što ti ga ja znam na primjer puno uglova malo palica izdužene perspektive masnog koktela odojka hrskave smeđe prijemljivosti u društvo to i to a kako cvate naše cvijeće nitko ga ni ne zalijeva a kako cvate nitko ne poima cveba okrugla grožđica ona koja kaže ne ne ne i ne majko opširnije ću ti se javiti kad dođem kući topli termofor ugrijač reumatičnih kostobolnih atlasa u herbariju naše mladosti trave daj daj trave pa da vidiš listaj goro šumska vilo medvjedi plešu brundavo kolo za našu divnu krasnu polupregorenu publiku listaj jesen-rubove lisac bježi ispred tko će ga sustavno poduhvatiti u padu žlica i vilica i ostalog kućnog neophodnog pribora stradavanja stoga ne ljuti se sestro zbog erotskih štapića ispadajućih konzola zbog nametljivih sunarodnjaka ovnova bešćutnih opnokrilaca popularnog zova rodnih metiljavih a što bi ti htjela zar ti nije bilo dovoljno jedno ubojstvo pijavice u trbušnoj ekstazi gljiva i krvi ha šuti i trpi rascjepkanosti moja čudesnosti gliba duboko zaore u nj u sve atomski rascvjetale pogodnosti tkiva sna koji snubi šestu muku šesto grčenje noći zelenosivu našu bajku glogovito trunje trnja čuj presahni svijest neka šara rubovima crnu kutiju nitko ne vadi svi vade dno zabludjeli sinovi pera sabirači trulih tekstova imamo mi našu bolnicu ha jevreme našu kritičku radionicu nisu to samo jutarnje terapijske hodoljubne ranice cjevanice jutarnje martine kad nekome kažem da njegujem u nosu filodendron debeli ili da čuvam u azilu džepa nekoliko prosvjetnih misli arheoloških dostignuća u pecivu svi kažu zbrkano zbrkano hm pa zbrkajmo zbrkano plavetno bilje čuđenja vrag bi tebe natjerao da učiš ozbiljno da ništa nije zamršeno što pripada grčenju plavetne biologije ako se samo iskobeljam moje bijelo štene pišat ćeš plemenitu krvcu na palidrvcu školske godine ponavljat ćeš razred u pomoćnoj sferi teniskog igrališta kao loptica bijelo štene kao loptica smrznutih nokata moje bilo kuca evo ćuti ćuti kuckanje i reci što je značajnije od bjelokosti kojom ću te počastiti spremno bez izvrdavanja historijskih podataka bibliotečnog fonda uskladišteni marcipan majko vikni mu i ti pomogni čedna svoju malu privilegiju čvrste ukosnice problemski sačuvane majke i ne misli previše o meni jer ćeš postati luda ili ćeš se barem tako pitati hm pita se i borges tako u deutsches requiem zar nije lud čovjek koji stalno zamišlja mapu mađarske he njegove desne retoričke skice znaš majko opet su jutros procvale u vrtu snene kruške i jabuke zbrojene i zbrajane što je ako nije vjerojatno onda je nemoguće jer je duboka ja mislim duboka je jesen dvadesetog stoljeća dakle uzgajamo životinjsku farmu tako kaže uvodna membrana fijuuuuuuuuu treba je probušiti upitnim položajem dna i crne nevjernice smjese mnogostrukosti žeđi i gladi treba pred zahodskom daskom sagnuti glavu i poljubiti svijet u bakelit da ni manje ni manje nego u čelo praznine pospješiti ponašanje teorije odraza crno bijele tehnike frižidera emajl lonaca dubokih previranja površinskog kopa bludničenja bludnice majko vode banku što će reći u sivoj boji otvrdlih glavica nesretni uvijek imaju pravo na nesreću prosječne olovke majko jevreme pusti me ovu noć sam pijem ko prst božji u prknu neolitika pa kažem grč do grča palača ili tako nekako na dovratak naslonjen opet se ceri mefisto bez hlača čudno čudno on i nogomet fantastično dakle moguće a napamet ideš kao da je to jedina sloboda nedjeljiva kuća koštice jezgro nevida i lakomislene uzde brzanja uh pomogni sam sebi čuješ pa nije majka osnovno i obrtno sredstvo oslanjanja ona je obrađeni vrt pumpa dvorišta ja sam obratno predvorje jake mramorne kocke to nije beznačajno u živom klesanje figurica one su dobro nasljeđe zar ne vitruvio mio još da i jutro stigne s dvije maske a ja polako skidam skidam skidam oplođeni napor jer je glava ušećerena budala koju treba neprekidno nešto treba izdevetati kao ništa tako glasi i ciganinov naputak o razbijanju vrča čak nerazbijanju uf uf kako taj mlati dijete nije mu sestrična kućna bjelogorica sumnjiva porodica malenog gradića još da jutro stigne s mnogo teretnih vlakova papira i jednim kompaktnim krugom čitalaca to je ono minimalno za tihi rast trave i zvukove s beskrajnim sluhom starog morskog vuka nenaviklog na zibanje bisernica pusti lulu psihotika na miru rekli bi suradnici možda i onaj grbavi najružniji asistent najgrbavijih pokusa sažeto saće nemira pred jutro a grči kako grči noćna mrena šuti opet kažem motorima šutite jer koliko poljubaca želite koliko gasa na kvačilo se fino spremaj i ti majko opiši još jednom svoju pohotu u mom adolescentnom periodu muhe španjolske muhe ribice ridajmo na prsima afrodizijaka borise ne posustaj bojim se kutije ne posustaj ne skreći tulipanska latico strah me dna strah me nepostojeće gramatike skrivene u kutijici bojim se raskoši volim sajamska licitarska srca marmelade umusani život borise sjeti se hrabre selektivne sestre matirane martine i one lokve na autobusnoj stanici kad si razbio sunce adidas tenisicom u milijardu i pol primjeraka crni borise pa onaj grkljan pa one gljive pa ona kruška te onaj luđak o poskupljenju banana koliko ukuhanih grudica koliko ispreturanih ideja o životu smrti i stanarini mi smo tu ne oslanjaj se na majku na stup na tiranina u polju kad doručkuje na bilo što što nije u vezi s brzom telefonijom u mornara mog strica plovi on tako i misli na mene pritisne dugme i ono propjeva more more izgladi malo krmu pojasni malo pramac učini nešto i bez papira za brisanje rajske guze i tu i tamo gdje stignemo stižemo kao da stižemo aureola iznebuha to je to pardon majko opet tvoja produžena ruka s roditeljskog sastanka nije zapravo lijepo da se šepuriš kad te nitko nije upoznao s morbidnim idejama naše male grupe uskoro ćemo štampati mali vodič kroz ideje da da nemoj se bojati mliječnih malverzacija obrani tucanik bijelo groblje i tome slavno sočno ići ćeš lagano bez muke u tri stotine polubrzih lekcija naizust na vrata velike inicijacije u ključ u klub stamenih masona jedan dva tri nezaobilazni aerodrom kvocavih letjelica cvjetko zašto si okrenuo glavu prizor nije čest tek tragična je ličnost ubojica znaj tvoj znojni krug tvoj rajni mig neka bude list u putru pest tenisice su noćas prazne šlape su noćas papučari nevidljivi graničari koraka uzaludnih otkrivanja u paleti suznog trakta neću neću taj ćurlik risa hoću travu dna hoću kutiju pâda neka zabole ruke pa ću rado u mirovinu bez zlatnog sata koji mirno otkucava vrijeme putovanja otvaranja jezgre sjemenište povratka seminar za tri grupe pitanja uz stablo sja xyz sjaja a mudrost majčinstva jest u sredini svakog sastanka kakao napitak poput premekanog prstohvata psihodrame dobro sam je ha očerupao jer sam predragi brate premazan svim svinjskim mastima tora i obora kotaca otaca šta mi tko može mogu me samo ubiti u četiri ujutro a to mi sada ne bi odgovaralo nikako jer očekujem poštu pisamce o ribolovnim dotacijama o detonatorima rubova uopće o rubnim poigravanjima lopovi hulje lopovluci dajte mi još dva sata najbolje tri sve ću vam vratiti na tržnici sudnjeg dana sad bih ja da mjerim proučavam lopovi džepari džeparoši specijalizirani za prsluk optočen razvučenim lamelama strave prozračnim fugama krkne prvog prolaznika u glavu i padne od zaprepaštenja na potiljak malo isforsirano ipak što se ne može izbjeći na duži rok kad složna braća pritegnu pojaseve smislene reprodukcije pa grade i nagrađuju prvom nagradom upravo svoje finalne radove šuti evo vodič stiže skromna majčice caklena duševna hranice čokoladice pjesmo rijeke u umornoj pojavi naprijed tko da misli umjesto tebe zar ja proleter bez ideja bez strasti inovacije krucijalnog poboljšanja pečenja kruha poluindustrijski klimavo radosno uzmućeno bjelanjkom koji ne zna da ne zna i ti isto rubovi oštro pjevaju zborno viskom izmjerenu himnu himalaje što je čudno što se mrgodiš martina zar nismo divni mi dječaci kako trapavo neodoljivom logikom crne rupe ustrajavamo zar nisam hrabar u ovoj noći grčenja šestoj samospilji a možda je već šest ujutro pa zora počinje da ludi na rubovima crvenomračnu zebnju prije hotimičnog zagubljenja o lily tko si ti zapravo što se miješaš u moj krik i bijes izgubi se o lily u ratnom vrtlogu sumnje hajde gubi se poštapalice iako papira ima zaustavi konje neka frkću i njište misleći na doručak i zglobnu reumu pa što bude u blagovaonici para leluja pijavice trbušni ples mi gledamo začuđeni ali to nije logično sigurno misli bambi ali je barem zanimljivo čupanje grkljana na primjer sestra martina silazi u pakao jer je čitala zaratustru na nagovor njenog momka studenta agronomije još bih zbog svega trebala napisati jedno pismo majci u predvečerje da ocrnim pohotljivog jevrema ili hm trideset i devet pritužbi komunalnim poduzećima da se riješi status bijelog šteneta i da zavijore zastave napretka i da se ukinu bolnice s tezom i ti ti borise pričaj mi o svemu rekla bi grandiozna majka crnog žiga plodnog ludila o krčkanju ideja borise o slapu vode koji šumno pada na katastrofu metafizike hajde raspali bornim kolima okljaštri šesticu noćcu do kraja do kosti do spržene srži raspršeni bljutavi papiri otpusnica lete dvorištem samo ja ne mogu dobiti otpusnicu jer sam ispunjen noćnim morama razumnog svijeta samo ja disident od rođendanskih proslava mezimce muzare dijagnoza nimfomania veritatis me zgrabi nema otpusnih listića jeseni u meni je boja proljeća loptice svibnja narkotici augusta ja sam zimzelen koji srne u smaragd svoje kutije i u dlanovima nosi svoj pad preko rubova na dno pričaj mi o stilu crnila o sumnji bijeložutih makarona o pravcima vijugave tjestenine gdje boris avet samopotrage baulja u odbacivanju lepetavih nanosa svijeta koji nije njegov ujušak ozrcaljeni surogat opterećenja zašto se sve pretvara u ništa sve što dotaknem je sam kovački mijeh suzno godište a oni me proganjaju kao da će dobiti na lutriji a neće to je jasno zar ne jer sam ja glavni zgoditak pogledaj ih samo s motorima mržnje u očima prodaju svoju upalu mozga a kome podvaljuju muda pod pitu od bubrega bubrežnjaci iz uha kloparaju suočenja sa slučajnim krizantemama na grobljima cvate smrtna gesta u naručju prvoklasnog idiota bum bum bum bum igra pergamenta a ja djevojčica dala homoseksualcu jevremastom zbrkanom kicošu a on u slobodno vrijeme moje mašte prodaje one zanosne vrganje u kiosku a sve uz žutu štampu bulevarski ljušti ljubaznoganutljive valjuške s tri do četiri podvaljka kulture nepismenog življa u pasažu nogometne trojke jure kroz salvu ispljuvaka vlastitih metaka raste senf oko usana pogledaj borise bum bum šta je to zrak drhti senilno sprema veliko zagađenje to je to kubura na nosu pa pucaj po bubuljicama žurnalistike o borise ti si gotov sad stvarno dolazi jutro piljevina suncostaja truni sve slabije trunke lađe čamce i super brze brodove od papira kao kape zidarskih majstora slobodnih zidara glupe kule naranče dum dum rastresi i ovo malo drijemanja čeka te nesanica bum bum gotov si nema više laganog štiva za popodnevne sličice mira kumira idola i tamnih podrumskih malograđanskih fetiša krc krc ogledaj se borise ostaješ s mozgom bez sunca uputi žalbu vrhovnom krojaču sudbine na radioteleviziji nalij u čvrsto pritegnute boce nekoliko emisija mrsko naribane političke mrkvice bum bum bum bum nema više piljevine nema više prc prc prc pa sobni prijatelji žarulje u rukama mrak i ti o borise o prijateljski borise vrtlog u šupku gubi razloge za ukiseliti moćni krastavac znam ja kad ja kažem da sam bačva za grožđe ne vjeruju ni ovi u sobi a kamoli bijelo štene a evo i suncostaj mozga prestaje to biti ha da se bacim da se hitnem palicom golfske struje ha da je proizvedem sirenom jer više nema sunca suncostaja sve je mrtvo a piljevina grca pod visokom potpeticom sestre martine predstavnicom bijele tehnike konfeti slavlje zebnje lete ružne patke kristalni mirisi dna perverzni filmovi padanja a šest ujutro kucka kazaljkom u mozak primozak da bi putovanje moglo otpočeti i bez piljevine i bez debelih poljuljanih piljarica balasta da

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + +

SOLSTICIJ (piljevina suncostaja), Boris Clown, Zapisi iz umobolničkog kruga (negdje oko 1978)

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + +

 

LARUS ARGENTATUS

Nepomaknutost
(jutro)

Clown je naprosto ležao. Široko otvorenim očima nije gledao ni u što; nakon odbacivanja njegov se pogled nije mogao zaustaviti na razornoj praznini svijeta koju je sam stvorio otkrivajući je; i tako: Clown je gledao i Clown nije gledao. U njegovim zjenicama letjela su mirno dva galeba.

Zbijeni i zabrinuti stajali su kod podnožja kreveta Bambi, Cvjetko i Jevrem, a kraj uzglavlja Bijelo Štene i njegov zgrbljeni asistent.

– Stupor – tiho zaključi primarijus.

– Tako je – priopći svoje mišljenje i asistent.

– Treba izmijeniti tretman – reče Bijelo Štene.

– Slažem se – doda grbavac.

– Vi ste, kolega, uvijek u toku – pretpostavljeni ozbiljno zaklima glavom – i na taj način daleko ćete dogurati.

– Hja, pratim sve vaše radove i toplo se nadam da…

– Mudro – prekide ga nehajno primarijus svrnuvši pogled na galebove u Clownovim očima. – Stupor – promrmlja sebi u bradu.

– Tako je – slažući se zamrmlja i asistent.

Sobu odjednom ispuni jato galebova. Gustoća bijeloga. Gusto perje. Bijeli krikovi i bijeli lepet. Šum mora. Beskrajnih mora. Jato se stušti na Clowna pikirajući poput guste kiše kamenja. Obrušavanje.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.