Moja dota | Nora Verde
ZAHVALE SE PIŠU NA KRAJU
Počelo je davno, još u staroj dječjoj bilježnici koju sam vukla na ljetovanja i nazad na kontinent. Ništa od nje nije preostalo osim obećanja, zavjeta.
Hvala mojim prijateljima, sačuvanima i izgubljenima.
Zrinki Kolarić koja je printala prvu verziju rukopisa jednog vrućeg srpnja. Ani Opalić i Martini Zvonić na prijateljstvu, muzici i pop-pjesmama, Nadji i Ptitzi koje su me provele kroz dvije teške zagrebačke godine, Maji Mamuli koja je navijala i čitala dok se tekst rađao, Vedrani Bibić koja je splitskim humorom grijala moj inbox, mom najdražem novinskom uredniku Borisu Postnikovu na povjerenju. Željki Horvat Čeč i Filipu Čeču za divne fiumanske dane.
Nikada neću moći dovoljno zahvaliti ni kolegicama: Ivani Maksić na odanosti, podršci i prvim čitanjima, Lamiji Begagić koja umije grliti na daljinu, Lejli Kalamujić koja pomaže drugarski i tiho, Tanji Matijašević na smijanju i sobi s mačkom, Suzani Tratnik, mojoj starijoj sestri po književnom queeru, kolegi Nenadu Stipaniću koji je svojim malim autom po Zagrebu prevozio moj namještaj, Tanji Stupar Trifunović na pandemijskim noćnim chatovima, kolegici Aidi Bagić s kojom sam dijelila nespokoj u danima sumnji i zadovoljstvo u danima progresa, Mariji Ott Franolić na srčanoj podršci u posljednjim fazama nastanka rukopisa. Kolegicama Mirti Maslać i Andrei Anđelinić na fotkama i videima njihovih mačaka, Ivani Rogar na razumijevanju i blagosti.
Paulini Lanceroti koja mi je dala mjesto za život. Maji Nižetić koja ne odustaje od našeg prijateljstva.
Ana-Mariji Vidaković i Nataši Iskri na riječima bodrenja i utjehe u danima padova. Senki Sekulić na otvorenosti i slušanju. Nives Rogoznici na otočkim ljetima i lucidnim uvidima u tekst rukopisa. Virtualnim frendovima na mekoći i poštovanju.
Ekipi slovenske izdavačke kuće Goga iz Novog Mesta na čijoj sam rezidenciji napravila važne promjene u rukopisu i provela predivan lipanj uz rijeku Krku 2019. godine. Ministarstvu kulture i medija RH koje je tromjesečnom novčanom potporom poduprlo moj rad na rukopisu romana.
Povjesničaru Tonku Barčotu iz čijih sam radova dobivala uvid o životu ljudi u južnoj Dalmaciji u prošlom stoljeću. Kolegi piscu Robertu Perišiću na prvom kritičkom čitanju rukopisa, Maši Grdešić na uredničkom radu i psihološkoj potpori na posljednjim dionicama utrke.
Mojoj otočkoj ženskoj familiji: mami Perici i voljenoj baki Vjekoslavi Dragojević Padre.
