Pjesme o krvi | Barbara Pleić

ŠAV

“Magnolije su opet procvjetale”
Pokušavam to predstaviti kao znak
ali majka je umorna,
kaže dosta nam je znakova
sve što u sebi nosi naznake
nužno je zlosutno
ili barem staro, potrošeno
Zato se i može prisjetiti
jedino epileptičara
(oni su ti koji imaju
auru,
zar ne?)
Premda mi nije jasno
otkuda mu magnolije
obično se drže mirisa agruma
Ti imaš auru
je li to točan naziv
Otkada boluješ sve je ispreskakano, krivo
Ovdje sve vrvi aurama,
ne dopuštaju nam
da se mimoiđemo na hodniku
toliko su guste