Pjesme o krvi | Barbara Pleić

* * *

Smiješak i ptice
Podsjeti me, pomislih bože,
na već viđeno
I onda se počeo penjati
na vrhove planina
i spavati uz obale rijeka
poput onih Conradovih rukavaca,
samo svjetlijih boja
i na trenutak pomislih,
mogao bi me povesti sa sobom
Ali onda me prene
miris požutjelog porculana u veljači
i mreškanje valića
kemijskih rukavaca u meni
Žubor koji upozorava na
starost i artificijelnost
jedne zabludjele priležnice