Pjesme o krvi | Barbara Pleić

* * *

Oko nikada nije bilo sjecište oluje
A čak su i tvoje noćne more
razlistane i pepeljaste
toliko slične obrisu krošnji
da se niti ne raspoznaju u sumrak
Slabašni polumjesec ne uspijevam ti podvaliti;
nepogrešivo u njemu prepoznaješ
oluk moga nokta
i razrezotinu na palcu
grančice sasušene krvi
i vonj etera
Bože, kako je bila tiha ta noć
Tvoje toplo i gorljivo srce
a kraj njega jezovita lutka
pogrešnih mjera
zgrčeni čaporci
i zdjela hladne plastike
u slučaju mučnine