Pjesme o krvi | Barbara Pleić

SRAZ

Na današnji dan postajem broj
djeljiv brojem 11
Puna brojka koja teško klizi niz grlo
nasuprot svim ovim ovlaš slijepljenim oznakama
koje sam rastrošno prosipala
dok mi niti jedna nije preostala
kako bi pružila dokaz mojih godina
ukoliko me optuže kako se
manjak iskustva izjednačava
s manjkom mudrosti
U njemu se ocrtava i broj
mojih ljubavnika
lako potrošnih materijala
krhkijih čak i od mojih kostiju
koji možda još žive u nadi
kako se mogu regenerirati poput guštera
te čekaju na suncu
rast novih plućnih krila,
udova ili onog komadića
lijeve pretklijetke
za koji smatraju da im dugujem
a ja se sa smiješkom pozivam
na pravo neotuđivosti
iako znam kako ih više ne mogu zavarati
jer me tijelo upozorava
koliko je udvostručen moj novi broj
te poput brodolomca
stojim na rubu vlastite rijeke
i promatram drugu obalu