Pjesme o krvi | Barbara Pleić

CRVENA ARENA

 

Samo sam jednom bila u cirkusu
i nije mi se svidjelo
Ispod svake šarene krpice
proviruje konjska lubanja
Nanjušila sam ih
dok još nisam znala za Ensora
A on me sada vodi među lavove
Ta to su moljcima izjedene krpe
to su polomljeni gležnjevi plesačica
i samo je hladnoća na svačijim usnama
a on mi pokušava približiti nekakvu Afriku
Opržit će nas sve, jer nismo navikli
A on me uvjerava
kako će biti svjetlosti, i topline, i rada
Moj dragi, moj dragi, samo djece ne
Djece nikada

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.