Pjesme o krvi | Barbara Pleić

DAN NA PLAŽI

Obluci i riječi
u dječjem umu
mogu poprimiti isti oblik
Niti najezda meduza nije nas mogla obeshrabriti
prilijepljene uz kamen
i igre riječima
u kojima si uglavnom pobjeđivala
uvijek tamnije kože i dulje kose
Uz to: tvoj zeleni kupaći kostim
djevojčica prikliještena uz rub mola
jer se površina vode
uvijek činila predaleka
dok si ti već odavno iščezla negdje na horizontu
priželjkujući potajno neku odvažniju kćer
Ovoga si se ljeta vratila kući
s lelujavom opeklinom na boku;
pričala si koliko je boljelo
kada te žarnjak dohvatio
a ja sam to promatrala kao smiješnu pravdu
krijući u šaci
oblutak koji sam nedugo prije
uspjela ispljunuti
jer znam kako su mi za pobjedu nedostajali ključni pojmovi
i zato jer se sve rjeđe mogu sjetiti
tvoje sumanute hrabrosti