Pjesme o krvi | Barbara Pleić

ESTELLINA KRIVNJA

Ovo nema imena, reče on
zaokružujući otvorenim dlanom
neko daleko otočje
neku strunu i voštani papir
one koja je razrezana
Kreveljenje dvorske lude
i pompozne šetnje
od koštunjavog organizma
do dječačke utvare
i nejasno sjećanje
o skrivanju iza bršljana
Dok neka u počecima plaha ruka
ne zaokruži nekoliko otoka,
drvoreda i galerija
te si da za pravo
biti savinuta i slomljena