Pjesme o krvi | Barbara Pleić

PRAPOVIJEST

Magični broj istresen iz rukava
Koža koja se guli ciklički
Stari ožiljak u obliku potkove za sreću
Pustinja koja se širi
u obliku pješčanog sata moga tijela
Nitko od tvojih predaka
nije bio gladan niti žedan
nitko nije bio izbjeglica
nitko nije prehodao pustinju
A moj se želudac preteže
od obilja stolova
prsti vrijedno rastaču
tepih sićušnih grudica
kako bi razotkrili veliku vodu
koja se proteže
u pozadini naših pohlepnih usta
i potapa magične brodove
i tovare obilja upornošću sirene
i okrutnošću bogova
svake sedme godine