Pjesme o krvi | Barbara Pleić

* * *

 

Zaustavljena, ne na rubu,
već u onom trenutku orgazmičkog odumiranja
prepunog duhova
koji mi dodiruju lice mekim krilom
tustih noćnih leptira
s licima novorođenčadi
kojih se potajno užasavam
A i tvoje je lice iskrivljeno
u nešto neprepoznatljivo,
ispunjava me gnušanjem i samilošću
Svatko je od nas to morao proći
sječivo ili stisnutu šaku, rekli su mi, biraj
i svatko se od njih nasmijao
čuvši me kako urlam na Mjesec
Vukodlaštvo je ženska izmišljotina
a vještice su ona bića
koja nisu smatrala potrebnim
krvariti niti taj jedan jedini put
kada je to od njih bilo očekivano

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.