Pjesme o krvi | Barbara Pleić

Ne, nije boljelo, i
ne, nisam urlala, i
ne, nisu me spalili kao vješticu;
nedostajalo mi je nekoliko stoljeća na ramenima
i 2-3 komplementarne boje
“Sada, vidim, raspolažeš i s previše njih.
Ovlaš te dodirnem
i pretvaraš se u nemogućeg leptira,
bolećivo krzno”
Ne krzmaj se nego mi reci istinu
o tom neukusnom šarenilu –
istovjetno je tvome koji se smatraš milijunom,
dijamantom u čijemu sam stvaranju i ja pripomogla
čuvajući ga među bedrima kao bogznakakvu tajnu,
u vrijeme kada sam od tebe očekivala propusnicu
za nešto veliko
U međuvremenu smo doznali
kako grafit ima identičan kemijski sastav
a ono veliko večeras stoji pred tobom
u nakani da te poždere živog

Moj mačak se ne boji grmljavine
Prespava je mirno, sklupčan u svom krznenom oblaku
koji u nakostriješen zrak
šalje neprimjetne električne izboje
Pucketa plavo, radosni plamičci,
te se odmičem kako mi ne bi oprljili vrškove prstiju
i zapalili vjeđe,
čvrsto uzemljena pod krevetom,
uzdajući se u porculanske navlake
koje će zaštiti moju nutrinu
Što mi sada vrijedi spas
od drvlja i kamenja
koje mi je moglo slomiti kosti,
kada će ih nasumični strujni udar
karbonizirati, spržiti do sive tvari,
uništiti nježno neuronsko stablo
sve do srca
koje sam štitila od psovki i urokljivih riječi

Tvrdiš kako se jezik ne može slomiti,
jer nema kostiju
Mene on začudo podsjeća
na sipovinu
koju more naplavi s vremena na vrijeme
i koju dajemo pticama da oštre svoje kljunove
Od svih mitova najdraži mi je pak onaj
u kojemu onijemimo
samo kako bismo kasnije postali ptice,
nišaneći na tuđe oči i jezike
te potom obaramo šume i palimo drveće
kako bismo u ruke mogli dobiti papir i olovku
samo da bismo zabilježili one neizrecive zločine
uzrokovane ljubavlju ili nepromišljenošću,
pojmovima koji se ne daju obuhvatiti jezikom
Kao što ja svojim obuhvaćam korijen tvoga,
nadajući se iz tvojih usta izvući
korijen riječi voda,
u koju dospijevamo naposljetku,
uživajući u svojoj ribljoj nijemosti
sve dok je valovi ne izbace na obalu
gdje će je naći i prelomiti kakav putnik-namjernik,
za svoje dvije ptice