Pjesme o krvi | Barbara Pleić

POSLIJE

 

U ovaj nježni sat
kažeš
u ovaj nježni tihi sat
kada bih trebala biti
van dohvata
onkraj praznine
podatna lokvica
i mačji pred
ćutim svaki kralješak
nepriličnošću koja me zapanjuje
(kralješak-kraljevna,
primjećujem duhovitu koincidenciju)
i potvrđuje izlišnost
da ovo prozovem
činom nevjerojatna nasilja
i opovrgnem
pravo koje si uzima svatko
kome se samo ovlaš osmjehnem
da citira Preverta
U ovaj blaženi sat
zirkam u tvoje oko
kao u savršenu simetriju slivnika
pokušavajući pretočiti
nazrijeti
sagraditi
tu ljepotu koju mi saopćavaš
to anđeosko svjetlo
koje curka niz stjenke mojih bedara

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.