Pjesme o krvi | Barbara Pleić

POSLIJE

U ovaj nježni sat
kažeš
u ovaj nježni tihi sat
kada bih trebala biti
van dohvata
onkraj praznine
podatna lokvica
i mačji pred
ćutim svaki kralješak
nepriličnošću koja me zapanjuje
(kralješak-kraljevna,
primjećujem duhovitu koincidenciju)
i potvrđuje izlišnost
da ovo prozovem
činom nevjerojatna nasilja
i opovrgnem
pravo koje si uzima svatko
kome se samo ovlaš osmjehnem
da citira Preverta
U ovaj blaženi sat
zirkam u tvoje oko
kao u savršenu simetriju slivnika
pokušavajući pretočiti
nazrijeti
sagraditi
tu ljepotu koju mi saopćavaš
to anđeosko svjetlo
koje curka niz stjenke mojih bedara