Pjesme o krvi | Barbara Pleić

NAPUKLINA

Mnogo manje od nekog proloma lave
tiho je kucnulo
po jednom okoštalom zglobu
i ondje zatražilo vječnu utjehu
S vremenom se ugnijezdilo
između mojih grudiju
(kaže da su meke
sve linije moga tijela)
i sada ga tamo zadržavam
poput mliječne zmijice
uljez uljast poput jegulje
klizi niz moje grlo
poput zametka meda
iz cvjetne čaške
Zakon prijeloma
tanji od moje vlasi