Pjesme o krvi | Barbara Pleić

UTJEHA TOPLE VODE

Kičmeni most zjapi nedovršen
ničiji prsti tuda ne prolaze
a koža tako nježna prema udarcima
ne sanjari o prijemčivosti poljubaca
Ja sam zrno graha;
ja sam zgrčeno ukleknuće
ojedenih gležnjeva
u igri afričke princeze vrućih izvora
Sate bih tako mogla provesti,
u položaju mudraca
bez zrnca pronicavosti
Oh vi dragi, dragi
na koje više prava nemam
vaša dobrota kulja dotrajalim cijevima
nježna poput mačje šape
ali ipak krijući neku ratničku obazrivost
vraćajući me u dane blaženstva
dane stupora