Pjesme o krvi | Barbara Pleić

PRAVOCRTNO

I zašto to nazivaju putovanjem
kada im je samo završetak na umu
sićušni kaleidoskop
predaka i potomaka
koji niti svoje kosti
nisu imali hrabrosti ostaviti
tko zna gdje
Važno je bilo vratiti se
jer put je zapravo zavijen u priči
u klepetavim lubanjama Meksika
u novčiću u fontani di Trevi
u malariji koju su preživjeli
na afričkim obalama
I smiju se mojoj usijanoj žici
mom harlekinskom naglasku
komadiću ničijeg prostora
na kojemu planiram ostaviti svoje šuplje kosti