Pjesme o krvi | Barbara Pleić

ZODIJAK

Ne znam bih li te usporedila
s hrabrim čovjekom;
nikako s Magellanom, ne – ti ne bi dopustio
ostaviti svoje kosti
na nekoj nepoznatoj obali
Uostalom, tvoja je zemaljska čahura isuviše čvrsta
teško tlo koje podupire teško tijelo
oko kojega smo se okupljale poput sestara Bennett
jer se život donekle okrutno poigrao s tobom
dodijelivši ti samo grlice i bisere
Tvoje sate samoće mogla bih skupiti u naprstak;
zato si ih ti sa strepnjom prepoznao
u svom siročetu;
zato je i naša kuća morala biti
dovoljno velika i čvrsta
da je uzmogne pronaći i netko lišen kompasa
i odlučne ravnodušnosti
kojom se gazi preko stolova i postelja
Oh, nas dvoje, tirani pripovijedanja
čija se sebičnost uvijek lomila
preko leđa najdražih i najnedužnijih
zar bismo dopustili da nas neko hladno zviježđe obeshrabri