Pjesme o krvi | Barbara Pleić

INTERMEZZO

(PATCHWORK)

Radi se, naravno, o mekoj rukavici
sivkastoj vegetaciji
što raste na rubovima školjki
prizivajući svijet neumoljivog bilja
i kukavičkih srca životinjica.

Uz malo mašte može dočarati
hermelinske zime
Katarine Velike
oči od žada u podnožju zagaslog vulkana
I taj kamen, naposljetku,
nosi ime nekog odvažnijeg stvora!

Više mu se ne trudimo niti utvrditi podrijetlo
Oštre nas kukice zvjezdača
obeshrabruju da ga omotamo oko vrata,
omču, zimski šal, dokaz ljubavi,
te ga puštamo da se razvija kako želi
očiju sumnjivo sličnih žabljima,
talenta raspršenog u prostim uzorcima
obojenih krpa.

Noću vjerojatno sanja tigrove.