Cyber ZOO | Sonja Gašperov

AV-AV ZA DUŠU

Moj pas nije dugo živio. Točnije, nije bio moj pas već susjedov i nije dugo živio. Nije doživio moju četrnaestu godinu, ni petnaestu, ni šesnaestu i tako sve do… mene. Riki je bio prvo biće koje je zauvijek otišlo. Točnije, otišlo od mene i mog susjeda.

Vrisak petardi u odjecima ratnih granata, a on u strahu otrgnut s lanca proždire otrov za štakore koji su ljudi podmetnuli zajedno sa psećom hranom. Kočio se još neko vrijeme, kao da su mu se žile pretvarale u žice, ali nije dugo patio. Ali dovoljno da me naglo zaboli u školi, baš tamo gdje nikad ne popuštam emociji.

Moj pubertet nije dugo trajao, niti je izgledao kao klasičan pubertet, više kao povlačenje u veliku masnu čahuru bez mitesera. Riki ga nije doživio, napustio me baš tog dana kad mi se počeo događati. Podređena školstvu, razredna prijateljica mehanički me vodila za ruku očekujući da ću pasti u nesvijest zbog slabosti i podočnjaka. Stalno sam ponavljala kako moram kući, a oni su mi na njušku nabijali bol zbog gubitka menstrualne krvi. Meni krv nije bila važna, slabo mi je bilo zbog prvog pravog gubitka.

Tog jutra odstranjene su moje realne emocije, možda zauvijek. Gledajući u zelenu lopatu i zemlju koju prevrće moj susjed odlučila sam da nikada neću zaplakati.

A nosila sam Rikiju ostatke pizze. Kraj svježeg groba stajala je mokra crna vreća za smeće i na njoj nekoliko žutih psećih dlaka. Trokut pizze ispustila sam mački. Umrlo je moje ljudstvo. Nisam zavijala ni zacvilila, jednostavno sam tako odlučila i progutala zakamuflirani nokat u slini. Sasjeklo me u želucu!

Dugo vremena nisam imala ljubimca ni susjeda. Više me nitko nije trebao vući za ruku, sve sam obavljala sama, mehanički. Životni poziv u mom novom preobražaju bio je animalne naravi. Odlučila sam sve raščlaniti na nagone.

Moje novo življenje povuklo je za sobom neka nova pitanja, eksperimente i neke druge obrambene mehanizme. Sustav obrane morala sam postaviti zbog sustava koji se već zlostavljački nametnuo. Ljudi! Ljudi su bili ti zbog kojih je postojala ta nepotrebna riječ, eksperimentirati. Eksperimentirajmo otrovima, ratovima, mozgovima. Udaljila sam ljudsko biće od sebe tako što sam na vrata stana nalijepila upozorenje:

PAZI!
OŠTAR PAS!

Držala sam se podalje od čopora i uvijek sam sama odlazila u ranojutarnje i kasnovečernje šetnje. Imala sam čak i markiranu ogrlicu. Takav život polako me povratio u mladost, polako mi je dopuštao da odradim svoj nasilno prekinuti pubertet. Bilo je to vrijeme mog najstrastvenijeg istraživanja. Postala sam kreativac, jedino utočište za ranjene bjegunce. Svoje nagonske rupe zatvarala bih gestom boje i nikada se nisam udaljavala od pomisli da sam životinja. Šinterajem sam nazvala sve ono preostalo.

Jedne večeri za vrijeme moje nužne šetnje srela sam napušteno crno štene. Isprva sam ga ignorirala, pa odgurnula nogom, nije mi tad bilo potrebno. Ali osjetila sam njegov miris. Naposljetku sam ga nježno uzela u svoje naručje. Njegovo razigrano tijelo izvijalo se u mojim rukama. Nisam ga spustila, samo sam ga primaknula bliže svom tijelu. Krenula sam prema svom teritoriju. Putem do utočišta moje je lice nakon dugo, dugo vremena bilo okupano toplim psećim jezikom.

Bojala sam se gubitka i već sam sada razmišljala kako ću sebi oprostiti ovo popuštanje. Uvjeravala sam sebe da je to nagonsko sviđanje, a ne ljudska emocija. Ali štenca se moram osloboditi što prije! Vratit ću zvijer na ulicu čim ojača u nadi da neće biti žrtva prirodnog odabira.

Nekoliko mjeseci kasnije štene se pretvorilo u rasnog psa, labradora. Pomisao na rastavljanje nije bila ugodna i znala sam da je za takvo što već postalo prekasno. Zajedno smo jeli kekse s kalcijem i pili vodu iz iste zdjelice. Išli smo na izlete u prirodu, na duge cjelodnevne šetnje. Četkali bi sjajnu dlaku na balkonu u razdobljima linjanja. Sve smo radili zajedno, čak smo jedne noći i spavali zajedno. Moja ljubav prema životinjama prešla je granice i ovaj put se to više nije zvalo eksperimentiranje, već sparivanje. Jutro poslije odvelo me u depresiju. Iako sam se odrekla emocija, nisam se mogla osloboditi činjeničnog pritiska o dupliciranju gubitničkog horoskopa. Gubim jer sam različita. Nisam više mogla gledati u oči tom psu, nisam mu mogla biti vjerna kao što je on bio meni.

Zato – započelo je razdoblje razdvajanja. Veterinar im je sve otkrio, a mislili smo da je na našoj strani. Labradora su, kako oni to vole reći udomili, a mene su stavili na promatranje. Pas je mjesecima uživao u mom načinu davanja, pa je ubrzo napao udomiteljevo dijete i gurnuo mu svoj ružičasti kurac kroz nogavicu kratkih hlača. Nakon tog incidenta, kletva na usnama udomitelja odlučila ga je uspavati.

Zatvorena u svom kavezu danima sam bezvoljno ležala s kroničnom nesanicom na grudima. Nisam dozvoljavala osjećajima preskakanje ograde. Tako bi me dvonožni slomili. Stavili su mi lance i provjeravali nekoliko puta dnevno na koji način čuvam svoj novi dom. Nakon nekoliko mjeseci napokon sam proplakala. Plač je, shvatila sam, bio jedini put do slobode.

Moja biografija piše moralne natuknice. Još uvijek me promatraju i drže na terapiji vraćanja identiteta. Manje režim, dresura im zavidno uspijeva u zadnje vrijeme. Povremeno mi se dogodi napad panike u razmišljanju o terapijskoj nuspojavi kojom bih mogla zavoljeti ljude i početi služiti društvu.

Pametna sam pasmina. Odradila sam, bez greške, vremensku prolaznost i oni sada duboko vjeruju kako su izravnali moju psihičku nakrivljenost.

Možete me prepustiti ostatku humanog života, bit ću recentni umjetnik, umjetnik s jedinstvenim viđenjem stvarnosti. Pa zar to svakom čovjeku nije san? Ne može to svatko! Ja mogu upravljati iluzijama. Imam trenutno jednu za oči prilijepljenu i ovaj put me nitko neće pokolebati. Moja iluzija je iluzija za vas, za mene je to jedina istina. Cilj opravdava sredstva pa se mogu nazvati namjernom artističkom žrtvom pomaknutih nagona.

Za pola sata naći ću se s grupom ljudi koja fetišistički navlači životinjske kostime. Vole eksperimentirati nazivajući se furrysima. Svaka nova seansa vodi me k cilju, pojebati ih što više. Nisu ni svjesni koliko bivaju iskorišteni u doba kada nitko od nas, pravih životinja, nema sezonu parenja. To je moja tajna osveta čovječanstvu.