Cyber ZOO | Sonja Gašperov

HALO, HAL?

Pritiskom na dugme, upalilo se svjetlo. Malo svjetlo s crvenom glatkom diodom koja može svojom lupom skenirati cijelog humanoida.

– Halo, Hal? Divota je. Otvori vrata, upišat ću se! – urlikne Divota okrenuvši usta olovnoj ploči s dugmićima.

Naglo se začulo ono poznato zujanje naprave koja otključava vrata zgrade.

Vandali su se opet nedavno zaigrali, palili poštanske sandučiće i izbijali im zube. Nagoreno je i dugme lifta i zapišano prvo odmorište na stepeništu.

Mrzim kad se netko isprdi u liftu, pomisli Divota čim su se zatvorile dvostruke vratnice dizala. Stigne je nenadmašan smrad kiselog kupusa i mokrog psa! Opet je Grizli, chow chow sa šestog kata, slinio svojim ljubičastim jezikom po izlizanom zelenom linoleumu.

Dizalo odbrojava uspon. Stisni mjehur! Izdrži, Divoto, još malo do zahodske daske! Kad se dizalo zakočilo na biranoj razini, Divota je osjetila lijepljenje sive tvari o stijenke vlastite lubanje. Gubila je tlo pod nogama i zrak u plućima. Srećom, ta trauma trajala je samo djelić sekunde. Naposljetku je prošla ispod Halovog pazuha i odjurila u kupaonicu.

Hal je dobio nadimak po halterima. Prva asocijacija pri upoznavanju bila je da se frajer loži na nošenje ženske odjeće, no uspostavilo se kako mu je, sada bivša supruga, u kući pronašla haltere ljubavnice. Štoviše, njegova mala kći Sara izvukla je mama suknju kad je pokušavala dohvatiti svog gumenog ponija koji se odmetnuo ispod kauča. Nedugo nakon tog nemilog događaja njegova zauvijek ljubljena otišla je s djetetom natrag svojoj majci. Halu je ostao dvosobni kavez, dobra stara glazba i nova kutijica OCB premiuma.

– I, ima li što novog? – Hal zaskoči Divotu već u dovratku kupaonice.

– Paaaa, nema ništa – Divota zakima glavom.

– Daj ne seri, sigurno ima, al tebi se ne da pričat. Hoćemo li spržiti jednog, ha, mala? – Hal se nasmije i rukom posrne do staklenog stolića koji je na leđima nosio daljinske upravljače i drogu.

– Ma, neću! Ne pušim više otkako me dan poslije hvata depra. Toliko me sjebe i poremeti da ne mogu ustati do pet poslijepodne. Ha, ne znam! Ode mi i koncentracija u kurac – Divota odbije džoint gestom ruke.

– Jebiga, mene jedino to pokreće – potuži se Hal. – Nemam više što tražiti od ovog života. Čista dosada, zašto se uopće truditi – Hal opet započne jedno od onih govnastih samosažaljenje razgovora za koje treba ići niz dlaku.

Dobri smo prijatelji već godinama, al čim on počne s tom svojom izlizanom pričom meni se sjebu živci. Uvijek je lako intelektualno srati, al malo tko se usudi sranje pokrenuti intelektom.

– To ti, mala moja, nema smisla. Intelekt je davno dokučio kako ništa nema smisla, sve je govno, ma kakvo govno, proljev, ne treba ti ni četka za zahod! Sve ode jednim ispiranjem – Hal plazi jezik i liže rizlu pa pokušava savršeno ukrotiti duhan s marihuanom.

– E, sori stari moj, ja ti vjerujem u kreativan rad. Minimalan trag koji čovjek može nadzirati i još bolje, ako ima jebene sreće, ostaviti u naslijeđe čovječanstvu – presiječe ga mala koju je krenuo podučavati o životu.

– Ma, sve ti je to gola kita! Znam ja! Daj, uvuci bar dim – Hal se nagne nad pepeljaru, lagano otrese pepeo s vrha smotuljka i pruži ga Divoti.

– Neću, moram raditi! Moram toliko toga započeti da kad bi dan trajao četrdesetosam sati i dalje bi bio prekratak. Imam već zacrtan plan u glavi. Trava me samo spusti – Divota pristojno odbije i polako ustane s onog podlog kauča-izdajice.

– Već ideš? – zbuni se Hal s blago crvenim očima.

– Došla sam posuditi knjigu, treba mi za polaganje ispita. Onu povijest umjetnosti što smo ti je Alis i ja poklonili kao vjenčani dar – Divota upre prstom na police s knjigama.

– Fak, baš sam je prije tjedan dana prodao antikvarijatu, trebala mi lova za… – pokaže na kutiju s drogom. – Ma, kažem ti, to ti uopće nema smisla.