Cyber ZOO | Sonja Gašperov

SQUIRREL GIRL

– Kakav biznis! Ček onda, kako se firma zove? Rodentia – u procesu memoriranja mašem glavom ulijevo i udesno. Nikada još nisam čula za nešto tako genijalno. Znači tako se zarađuje u velikim gradovima. – Pa, kakav je uopće vosak s kojim se lašti taj veličanstveni čelični tanjur? – pitam.

– Čekaj! Netko zvoni na vratima. Reći ću ti sve kad pritisnem parlafon. – Alis se povampiri i poleti s izmrcvarenog crvenog kauča ravno na kožom obložena vrata.

Alis je bila jedna od mojih najluđih prijateljica s netočnim imenom. Uspijevala je u životu tako što je naokolo putovala i čuvala stanove stranih milijardera. Ove godine stanovala je u Firenci. Meni je godišnji odmor pa sam pobjegla nekoliko dana odmoriti živce u grad koji me godinama iščekuje. Nas dvije smo uživale u elitnom stanu ispijajući neko čudno plemenito vino otvoreno tupim nožićem izvučenim iz grickalice za nokte.

Alis grabi slušalicu parlafona:

– Tko je sad to? – iz parlafona samo krčanje. – Ajme, što mi idu na živce nenajavljeni gosti – i pritisne dugme s nacrtanim ključem. – Ne znam tko je, al vidjet ćemo kada se uspne uz stepenište.

– Samo da nije gazda! Što će biti ako me ugleda ovako pijanu i crvenu? Mrzim se predstavljati ljudima kad sam nacvrckana. Jednostavno, zaboravim svoje ime u trenutku pružanja ruke – izgovorim to kao navijena i zurim u Alis dok ona svoje velike nedisciplinirane sise namješta u grudnjaku.

– Ček da vidim tko je to pa ću ti dovršiti priču o biznisu iz Hyde parka. Divoto, prejebeno mi je to – Alis gleda kroz špijunku i govori spljoštenog nosa. Kao da cmizdri na Zidu plača. – Da, moram ti još štošta pričati o Londonu, jebeno je bilo čuvati stan u centru – nastavlja škiljeći kroz rupicu.

– Tko je to? Nitko se ne javlja. Možda se djeca zajebavaju parlafonom – istegnem se kako bih dohvatila bocu vina sa staklenog stolića, interijerskog komadića kompleta za dnevni boravak.

– Neka dva lika u odijelima. Vode smeđeg psa. Vjerojatno neki aristokrat s pedigreom dužim od moga. Gazda povremeno pošalje poslovne partnere da nakratko odsjednu u kući. Falabogu, ova stančina, bome, ima soba – prijateljica već iz iskustva ocijeni mogućnosti.

Dva su neznanca ušla u kuću. Pas na kratkoj uzici je bio nemiran, grebao po podu, a oni su čvrsto držali mobitele i kao navijeni izgovarali brojke na talijanskom. U Alisinim očima nazirao se početak straha.

Ovo nisu poslovni partneri! Koji će kurac poslovnim partnerima bokser?, proletjelo mije glavom. Posljednje čega se sjećam bio je Alisin vrisak, a prije toga gledala sam neznanaca koji je mobitelom upravo dogovorio cijenu Alisine pičke. Odvalio je Alis šakom u lice tako da nisam bila sigurna zna li ona više što se zbiva. Pa još jednom. Jedan od dvojice otmjenih nasilnika zgrabio me za zapešća i zalijepio ih čvrstom sivom trakom. Onda je čučnuo pokraj psa i istom trakom mu oblijepio šape. Pas je izgledao kao rasni mišićavi boksač. Na starinsku komodu jedan od njih je postavio uključenu kameru i okrenuo je prema kauču na koji je drugi, što dogurao, što donio Alis. Zalijepio joj je crnom trakom usta i s nje oderao uske, ljubičaste, biciklističke hlačice. Bokser je nasrnuo kao pravi boksač u ringu, njegove rukavice zahvatile su Alisin struk, a ona je vrisnula poput kujice koju su prvi put odveli na parenje. Tad su me naglo prošli trnci u zatiljku, a oštra bol mi zacrnila oči.

– Ne, nije vosak! Taj veliki tanjur nauljiš posebnim motornim uljem i spojiš ga na zapregu vjeverica. U zaprezi ima četrdesetak vjeverica. Ali poanta je u tome što si ti, u biti, lopov. Dakle, uhvatiš mušteriju i ponudiš joj da sama naulji svoj tanjur. Dok se pušač sagne kako bi nauljio izum, tvoje izdresirane vjeverice mu ukradu novčanik. U trenutku kada osoba skuži pljačku ti nagaziš na tanjur i odjuriš sa zapregom na polovicu Hyde parka. Pizdarija! Tanjur po travi klizi ko lud – priča mi Alis s divovskom masnicom preko lica i otečenim očnim kapcima dok leži u bolničkoj sobi. Kao da joj se malo pomutio um od šoka pa priča gluposti o zapregama vjeverica.

Meni nisu ništa uradili. Jedino me pecka zapešće zarezano samoljepljivom trakom.

– Ne vjeruješ ti meni ništa! Da ti ispričam kako sam jučer pala niz stepenice, znam Divoto, ni to mi ne bi povjerovala – umornim i pomalo razdražljivim glasom govori Alis.