Cyber ZOO | Sonja Gašperov

KAKO JE GOSPODIN VARDO POSTAO DOBAR PISAC

Podižem slušalicu telefona i čujem njegov glas. Gospodin Vardo često zove i primijeti kad god nabavim novi telefon.

– Bio sam u šopingu – šapće kroz žicu.

Nisam ga mogla zamisliti među policama s artiklima. Ne, nije bio čovjek tog kalibra. On je više tip zanesenjaka kojemu ovozemaljski svijet ne znači pišljivog mačjeg ispljuvka. Njegov svijet nalazi se u raznoraznim debljinama žica i priključaka. Sjedi zalemljen za tipke tastature i gubi svoj identitet klikovima miša. Ime mu je postao nick, a oči nedokučive zaporke. Onda mi odjednom sine da je mogao šopingirati jedino preko interneta.

– Što ste to kupovali? – pitam gospodina.

– Opremu za prisluškivanje – odgovori bezbrižno kao da je kupio dvadeset dekagrama mortadele.

Gospodin Vardo ima gospođu Vardo. Ona je sve obrnuto. Sve što može ovjekovječiti u virtualnu memoriju ona prosipa po ovozemaljskom svijetu. Svakim danom kroči izvan doma i ispija na desetke šalica kave. Od toliko kofeina njena potreba za pričanjem postaje sve veća i veća. Jedna priča, jedna kava, još dvije kave pa još nekoliko priča. Kad se smrači dođe kući, sjedne na kauč pored gospodina Varda te mu uz čaj s mlijekom prepričava razne dogodovštine. On odsutno kima glavom gore-dolje, diže obrve i prebire po brojevima daljinskog upravljača. Ponekad gospođa zaspe na njegovom ramenu dok on strpljivo čeka prekid programa da može gledati televizijski snijeg i prebrojavati bijele nabore.

– Kakva oprema za prisluškivanje? Što će vam to? – stisnem jače slušalicu telefona i u maleni telefonski adresar iscrtam oblik velikog upitnika. Nervozno počnem znak ispunjavati bojom indiga kemijske olovke.

– Trebam to – odgovori užurbano pa preskoči na iduću temu. – Znaš, instalirao sam novi sustav internet komunikacije. Predivan je, uopće se ne ruši.

– Odlično, sada se možemo čuti preko interneta – nasmijem se u slušalicu gospodinu Vardu, kako bi iz mog glasa osjetio vedrinu.

– Pozdravljam te sad! Ona će se skoro vratiti pa moram upaliti svjetlo na ulazu u dvorište kako ne bi polomila noge – gospodin Vardo pristojno pozdravi.

Pola godine nakon tog kratkog telefonskog razgovora gospodin Vardo postaje dobar pisac. Gospodin Vardo se isključio, ako smijem reći odmrežio, od virtualnog svijeta i sada po cijelom svijetu, glavom i bradom, gomila promocije. Njegova gospođa ponekad putuje s njim, ali u većini slučajeva ostaje u domu i odrađuje kavice, čajeve. Trača o svom uspješnom gospodinu.

Vardo postaje veliko ime. Napisao je odličan roman što svjedoči o ljudima i povijesti ovog grada. Znale su mi se zaredati noći u razmišljanju kako je baš njemu to uspjelo. Gospodin koji se zamalo rastalio na matičnoj ploči svog računala zbog nemogućnosti uspostavljanja komunikacije uživo.

– Dovraga sve, kako gospodin Vardo koji nikada nije živio stvaran život sada toliko zna da piše o tuđim životima? – danima mi se vrzmalo glavom.

Druga knjiga mu je popularnija od prve. Toliko popularna da je prevode na engleski i njemački jezik.

Gospodin Vardo u zadnje vrijeme uopće nije online, proleti mi kroz glavu, a onda se odjednom, kao aktiviranom telepatskom vezom, upali zeleni kružić na zaslonu mog monitora.

– Ne vjerujem da se baš ovog trenutka spojio. Kakva sreća – pozovem ga na chat dvoklikom miša.

– Gospodine Vardo, imate li vremena? Nešto vas moram pitati – napišem u prozorčić za internet razgovor.

– Ciao, dušo! Gospodin Vardo je na putu. Išao je na veeeliki sajam knjiga podijeliti autograme – ispiše se u sivom prozorčiću.

Čudno mi je bilo to što je ona sjela za kompjuter, jer znam da tu zajebanu napravu izbjegava kao vrag tamjan.

Čitatelji žele vruću krv! Vardo se trudi. Zna on dobro da pisce dosadnjakoviće publika lako odljepljuje od sebe. Lakše nego stari flaster! Trebalo je proći vremena dok mi gospodin Vardo ne otkrije tajnu koju mi je one večeri poželio otkriti. Tajnu o opremi za prisluškivanje.

– Trebam to – njegov drski odgovor sad dobiva smisao.

Minijaturni mikrofon u smjesi nalik žvakaćoj gumi zalijepljen je ispod onog kauča na kojem svake večeri on i gospođa sjede i pijuckaju čaj. Ona priča o svemu, tračevima, spletkama i starom gradu. Gospodin Vardo ne može slušati. Koncentracija mu se svodi na nekoliko minuta. Gubi je i u mislima odlazi do neke daleke konfiguracije. On voli gospođu Vardo. Najviše na svijetu želi slušati ono o čemu priča. Želi čuti sve što ona govori, ne preskočiti ništa. Zato mora potajno snimati. Čim ona ode u grad, on sluša snimke, jer ni na čiji glas se ne može koncentrirati, ali zvučnik lako prati. Fokusira se i postupno zaboravlja računarsku opsesiju. Sve što čuje zapisuje!

Gospođa Vardo oduševljena je njegovim prvim romanom. On je dokaz prave ljubavi. Svako slovo koje je ikad izgovorila u toj je knjizi zapisano.

– Suprug me sluša! On ipak pamti sve što mu govorim, a ja sam sve vrijeme mislila kako on razmišlja o prokletom računalu – veseli se gospođa s olakšanjem u grudima.

Gospođa Vardo nikada ne saznaje za špijunsku opremu. Istina bi ju ubila! Ljubav mu uzvraća licencom za slavu. Za vrijeme pisanja treće knjige, gospodin Vardo posustaje. Ideje su mu jadne! Radnja klimava. Likovi bez karaktera. Knjiga propada na bestseler ljestvici. Survala se kao kamenom pogođena plastična vrećica koju nosi vjetar. Kritika čisti ostatke mesa sa svojih ubojitih ralja!

– Život nema smisla, sve je propalo. Propalo, kretenu jedan – nepovratno smožden i duboko razočaran mrmlja sebi u bradu.

Ništa ga više ne zanima. Nema volje. Noćima sjedi na kauču, čeka gospođu i čaj s mlijekom. Gospođa ne dolazi. Navukla se na internet!