Kičma | Dorta Jagić

KREVET

 

Znala sam da se opet ništa ne događa.

Do kad će se meni događati ništa kao neki crni monolit koji me posvuda slijedi iza leđa?

Tako je temeljito dosadno. Za poludjet. Zrak je u sobi zagušljiv. Kao nervni plin.

Šteta što ne moram razbiti prozor! Daleko jeftinije je otvoriti ga, kao i svakoga dana. I kad otvaram prozor ove sobe, on ostaje proziran. Prozirni stakleni prozor. Gleda on kroz mene, gledam ja kroz njega. Tko je prozirniji? Zna se.

Tražila sam smeđe papuče kod kreveta i našla sam ih odmah, tražila sam crne čarape, jedne nema. Mogla bih je tražiti najskupljim detektorom za čarape, ali čarape ne bi bilo. Normalno, to je tijek stvari vezanih za noge. Obje noge.

Smrdi mi iz usta. Sinoć sam pojela četiri češnja češnjaka s jetrenom paštetom i odmah zaspala. Pao mi tlak. Moram dobro oprati zube.

Grgljati. Iščetkati si jezik. Nemam čiji drugi. Jedina me kćer napustila sa svojim jezikom prije godinu dana. Sigurno je sretna u kući s mužem psihijatrom specijaliziranim za alkoholizam i fikusom Freudom.

Što bi na njezin izbor rekao moj pokojni i njegova jetra? Ništa.

Isprala sam lice od paste za zube i isplazila jezik pred velikim zrcalom u kupaoni.

Pa, izgleda da je u redu, normalno je crven i hrapav, unatoč laganoj groznici koju osjećam.

Osjećam? Već dugo nisam ništa osjetila. Moram to proslaviti.

Već je petnaest do sedam. Nema šanse, ne mogu na posao, poslat ću tajnici poruku. Kad ću više i ja u zasluženu mirovinu?

Opet moram u krevet. Još se nije ohladio.

Kako dosadno, taj krevet sve više sliči velikoj biljci mesožderki. Polako, mirno guta svoj plijen. Gasim svjetlo. Povraća mi se. Gdje su mi aspirini? Napipavam po medicinskoj torbici na nahtkasliću. Uzimam neku tabletu, gutam bez vode.

Zaspat ću. Ne, prvo ću se pomoliti za ozdravljenje. Nisam dugo molila. Jer ako umrem, tko će me naći? Arheolozi? Evo, već spavam, i to uvijek na lijevom boku. Kao da nemam desnu stranu tijela.

Sanjam nešto glupo, krastavce.

Odjednom me probudio neki zvuk! Naćulila sam uši i ukočila se. Usput sam primijetila sa zadovoljstvom da sam još živa.

Bez sumnje, zvuk je dolazio ispod moga kreveta. Lijep, omamljujuć i rezak. Nijedna stvar u mojoj sobi ne može proizvoditi takav zvuk! Čekaj, kako je moguća vodena huka ispod moga kreveta? Treba vidjeti.

Sagnula sam se polako i pogledala.

Ispod kreveta je nadirala velika, mutna rijeka. Odakle je dolazila? Nije valjda susjedu Periću pukla cijev? Meni nije. Meni se ništa ne događa. Napinjala sam oči, pa ipak u tom kaosu nisam uspjela razabrati gotovo ništa. A onda sam, naviknuvši oči, shvatila da ne vidim jer pod mojim krevetom pada gusta kiša iz crnih oblaka s jakim mirisom ruža! Kao ljetne kiše iz mog djetinjstva na Kupi!

Na mene su zalajali lijepi, mokri psi u mulju na modroj obali. Mahali su repovima.

Kao čekićima. Bum, bum. Mahnula sam im rukom. Sijevale su tanke munje, peckale me po koži nogu, kovale su se i oštrile gigantske vilice i žlice. Bit će nečija velika svadba. Lijepo, ali ispod moga kreveta! Zinula sam da ću vrisnuti, a bijele su čipkaste košulje i pisma poletjeli na vjetru pravo meni u usta. A onda su mi pažnju privukla predivna mala svjetla na granju i naplavinama gorjelo je perje u toljagama. Odjednom su se dolje kod razvaljenih vrata sobe izvrtili golemi ćupovi od gline. Neki su se odmah razbili i prosuli svoja zrnca zlata. Ja sam bogata! Samo da moja Iva ovo čuje.

Iza ormara su rasle plave gljive, bešumno, kao jablanovi. Probile su mi krov, ali ništa zato.

Već posve u transu, zagazila sam do pasa u rijeku, a dugi su smeđi brodovi zaplovili unazad otvorenih prozora. U brodovima su blještavi lusteri padali i odskakivali od ljudi. Meko kao pikule. Zaorila se vesela pjesma. Muškarci u ložama su se kuckali čašama, dame su plesale u zraku, a krinoline su se zaplitale, otplitale i šivale same od sebe.

Mladi su mornari gledali kako na horizontu krateri bljuju rajske ptice. Ludo, ispod moga kreveta je nastao novi kontinent. Natopljena je zemlja u vrtu štucala. Gdje mi je samo šampanjac? Ovo nisam mogla ni u snu sanjati. Odjednom je u predsoblju zazvonio telefon. Resko.

A onda su sve prekrili krastavci.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.