S tetovažom nisi sam | Dorta Jagić

KRALJICA

 

Kraljice su najrjeđa ženska bića. Najprije, svaka je samo jedna u zemlji nad kojom kraljuje. Jednostavna računica. Koliko žena stane na vrh, špicu velikog trokuta svoga naroda? Samo jedna jedina. Pa ipak je većina kraljica u povijesti svijeta imala mnogo nekraljevskih stvari koje je dijelila s običnim djevojkama. Na primjer, nasljedno i nejedinstveno ime kao Ana, Viktorija, Elizabeta, Ivana, Katarina. I pod teškim plišanim haljinama meko, ranjivo tijelo koje se s godinama sve više povija prema zemlji poput grana nekraljevske, tužne vrbe i stari.

Skraćeni katalog kvarenja i oronulosti:

Na trbuhu i po bedrima usječene brazde strija, pokvareni kutnjaci, perut na tjemenu, raskrvarene zanoktice, muškaračke dlačice iznad gornje usne i zimski herpes na usni. Menstrualna krv, dani golublje sivi, izmrljani po prozorskom oknu, bez blještavog nakita i krune, u studenom previsokom krevetu. Ili srkanje bljutave juhe iza nepodnošljive uzdrmanosti utrobe i boli za izgubljenom novorođenčadi. Neobjašnjive čežnje, teške slutnje, crna žuč i depresije. Kraljevska depresija nije uvijek kraljevskog oblika, one tek malko pocrnjele krune oko glave. Takva sjeta ujeda kao zmija u potiljak jednako kao i sve pučke depresije. Ni sve zmije koje gmižu po trbuhu ovog svijeta nisu kraljevske, postoji ih samo nekoliko, kraljevska kobra, kraljevski piton, kraljevska australska smeđa zmija, ostale su obične siktavice, ptičarke, taipani, poskoci i najgore od svih, crne mambe. A tek ta usta, ni kraljice ne izgovaraju uvijek uzvišene kraljevske riječi, znala je ostati grozna pustoš iza nekih kletvi koje nikada nisu smjele reći. Bilo je to kao da ih je izrekla baš uhvaćena crna mamba.

 

Ali barem je jedna kraljica na svijetu morala biti drukčija od svih. Barem kao statistički vrhunac. Ona jedna okrunjena glavica koja se rodila s pozlaćenim rebrom viška i malim nožnim prstima koje nadvisuju gracioznost puževe kućice. Ona ljepotica koju ne možeš zamisliti da sjedi na wc-u i stenje dok joj ne poiskaču žile na vratu. Ili da ima peludnu alergiju i paradentozu. Ili da se znoji. Dapače, ta kraljica i na najvećoj vrućini širi svoj posebni kraljevski miomiris. Istina, svaka žena na ovome svijetu širi jedinstveni i često lijep miris. Ali postoje žene koje jesu miris. Poput Coco Chanel. Ali, Coco Chanel nikako nije bila kraljica. Mislim da je samo taj sastojak nedostajao njezinom vječnom parfemu.

 

Ta je mirisna kraljica živjela davno, još u doba kralja Solomona, kad na svijetu nije nedostajalo gracioznih kraljica. Međutim, ova je kraljica bila toliko duboko u duši, crnoj kosi i na glatkoj koži kraljevskoga roda da već njezino ime nije bilo jednostavno kao u ostalih djevojaka. Zvala se jednostavno Kraljica, i to Kraljica od Sabe. Pa koju bi drugu kćerkicu tako sigurno roditelji nazvali Kraljicom od Sabe? I tko je uopće Saba? Možda majka, otac, ili muž? Iza riječi Saba se krije drevno bogato kraljevstvo, na žalost, nestalo u solnoj kiselini vremena. Možda zato što Kraljica nije dobila dostojnog nasljednika? Možda je ostarjela sama s licem crne Grete Garbo okružena zavidnicima i trovačima. Kako bilo, suvremena arheologija Sabu sa svojim kompjutorskim šestarima, lopatama i kanticama smješta na područje današnjeg Jemena. Slika za Dalijevu razglednicu: velebna se Saba bijeli sa svojim vitkim palačama na visokom suncu, a Kraljica nosi cijelu prijestolnicu kao slavljeničku tortu na glavi.

 

Svaka kraljica na svijetu osim slave ima i bajoslovnog blaga, čudesnih riznica kakve nitko iz puka nema. I kamo god pođe dio zaključanog blaga nosi sa sobom, u srcu. Ali samo rijetke kraljice nose riznice neobičnih pitanja, teško rješivih zagonetki. Mnogo teže od onih zagonetki:

Reci joj ime i nestat će. Što je to? Leti a nema krila, plače a nema očiju. Što je to?

Vjerojatno kad se u zoru sjetila najzačkuljastije zagonetke, Kraljica od Sabe je sa svojim blagom odlučila posjetiti što prije Solomona o čijoj je mudrosti i bogatstvu čula mnoge uzbuđene glasove. Bilo je naširoko poznato da je taj karizmatični kralj smislio čak tri tisuće mudrih izreka, i sročio tisuću i pet potresnih pjesama. A tisuću i peta je bila ona najpoznatija, Pjesma nad pjesmama. Kralj se odlično razumio i u arhitekturu, u umjetnost, u medicinu, u botaniku – od karakteristika libanonskog cedra do izopa što klija na zidu; raspravljao je o životinjama, o pticama, gmazovima i ribama. Iz svih su naroda dolazile naćuljene uši da čuju njegovu nadnaravnu mudrost. Zato je Kraljica sa svojim savjetnicima mjesecima pomno pripremala raskošne darove. Ali što je to kraljica od Sabe mogla donijeti najbogatijem kralju na svijetu? Piše da u sveti grad Jeruzalem nije doputovala sama, došla je s golemom pratnjom natovarenom nebrojenim zlatom i dragim kamenjem. Vjerojatno su posvuda skakali paunovi i majmuni. A bile su tu i deve koje su nosile njezine mirise. Dakle, donijela mu je nešto opojno što on nema, svoj posebni miris sandalovine…

Razgledavši pomno sav dvor u pratnji kralja zadivljena je sjela u bjelokosnu ležaljku. Šutke ga je promatrala. Kod ovog je kralja u svom toj otmjenosti, sjaju i blagu bilo nešto drukčije. Naposljetku je zaustila, ali umjesto da ga okameni najtežim zagonetkama poput Sfinge, dogodilo se nešto neočekivano. U knjizi Kraljeva piše da je razgovarala je s njim o svemu što joj je ležalo na srcu. O svemu! Ispružena na luksuznoj ležaljci, Kraljica od Sabe povjerila se Solomonu kao pioniru psihoterapije. Ma tko li joj se samo drznuo slomiti srce? Možda neki nestalni vojnik ili plemić odmetnik. To je ostalo samo Solomonovom tajnom. Možemo samo nagađati jesu li nakon njezine intimne ispovijesti otišli u perivoj i popričali o vanjskoj trgovini, o teškom položaju žene i majke, o potresima, o neproničnoj mudrosti Solomonova Boga, o političkim teškoćama u Sabi, epidemijama koje prijete? Što ako su većinu vremena pričali zapravo o izmetu? Kraljica je zasigurno znala mnogo o draguljima i parfemima, ali kralj je morao znati o čudnoj ljekovitosti izmeta i mokraće. Poznato je da su u medicini dobro potkovani i ekscentrični Hebreji izmet i mokraću ponekad koristili u profilaksi. Na sreću, Solomon tu sirovinu nije morao spremiti Kraljici kao uzdarje.

Ne znamo ni kojim se točno riječima božanske mudrosti Solomon iskazao kao preteča psihoterapije. Ali ostalo je zapisano da je Kraljica od Sabe bila toliko zadovoljna susretom da „dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo miomirisa i dragulja.“ A posebno je zanimljiva razočarana tvrdnja biblijskog pisca:

„Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu.“

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.