S tetovažom nisi sam | Dorta Jagić

SVADBA

 

Do sada sam u svom životu jedne gošće na Zemlji bila gošća na dvadeset i tri svadbe. Nije mnogo, ali nije ni malo. Neki su bili na stotine jer im je to kruh. Nikada ništa nisam zapisala na svadbi, ni na salvetu, obično bih prije polaska kod kuće svukla s desne podlaktice rukavicu spisateljice i pokrila je prikladno zveckavim narukvicama. Iako moguće, nečuveno je da bi pisac na svadbi bio poslom. Ali na ovoj posljednjoj prošle subote na Jarunu diskretno sam izvadila crni notesić iz torbice i zapisala da je nešto fundamentalno tužno u svadbama. Tužno kao previše privezanih roza balona i bijelih duguljastih vrpci, laka za kosu i promašenih šljokica. Tužno kao usiljena i neprekidna manična radost barjaktara. Staklasta, nevidljiva glazura tuge preko dvadeset vrsta kolača i narezaka. Nešto je neuhvatljivo tužno u svemu tomu, kao da je odapeto u svemir onim euforičnim bacanjem buketa kojeg hvataju baš lijepe vitke ruke djevojke koja se sigurno neće prva udati. Zapravo ga djevojka s lijepim rukama nije uhvatila, a možda nikada i neće. Mrzit će taj buket suhoga cvijeća i to kič praznovjerje, pokazale su neformalne statistike. Nisu sve svadbe iste, ali nisu sve svadbe ni različite. Baš kao i sve te okićene sale i gizdavi restorani, koji se razlikuju samo po bojama zidova i presvlakama za stolice, a u kojima se slavi najviše od svega slavljenje samo. Ne, ne slave se sami mladenci i njihova sreća, oni nekako budu prešutno potisnuta činjenica, samorazumljivi i smanjeni na grančicu ružmarina u zapučku. Posrijedi je slavljenje svedeno na krug beskrajnog hranjenja i pijenja, đuskanja i podcikivanja, grljenja neznanaca i pokoje bezubo kreveljenje… Ali tko zna što to ovi lijepi mladenci, ljepši i od samih sebe, zapravo slave? Oni su ionako već svoju ljubav davno proslavili, pa hodaju sedam godina. Možda dramaturgiju svoje svadbe čijih su se svečanih postaja dosjetili jednog petka umorni nakon posla i popisali točke na komadu papira, od kojih je posljednja svečano primanje srcastih kuverti i darova? Možda slave javnu demonstraciju svoje rijetke sreće? Možda skidanje krivnje s vrata pri pogledu na svoje stare roditelje čije se naočale debelih okvira sjaje od sreće. Osim s roditeljima, za tim povišenim stolom mladenci sjede s kumovima i opet ne znam zašto mi njihov cvjetni stol izgleda nekako tužno izdvojen. Možda zato jer su oni neupitno plemstvo od samo jednoga dana. Kratko, kao leptirice vodencvijeta. Mladenka neprestano popravlja teške nabrane zastore vjenčanice, smiješi se kao kneginja. Njezin princ neprestano baca pozlaćene loptice pozdrava svom plebsu, dečkima iz kvarta. Na malu binu stupa svadbeni bend od nekoliko muških članova koji izgledaju kao da su danju zaposlenici ZET-a, a noću sviraju na svadbama. Nakon plesa mladenaca zetovci ozbiljna lica upuhuju u mikrofone uvodnu riječ u stilu spikera na Radiju Martin, i počinju muklo pjevati neku pučku nacional-religioznu himnu na čije stihove svi ustaju škrto otvarajući usta. Meni postaje mučno, i odlučim protestantski sjediti. Ionako me nitko ne vidi među svim tim tijelima. Prevarila sam se, kamerman dolazi baš do našega stola i moga lica, a kamera i inače kao specifično biće tjera na konformističko ponašanje. Zato moje tijelo ustaje, ali ne i ja. Dušu mi ne možeš snimiti, veliki brate. Uvodničarska pjesma prestaje, odjednom se salom proširi jak pljesak kao na tribinama, neko bodrenje. Idemo! Idemo! U meni se budi kazališna životinja i ja se pitam što će se to dogoditi. Možda neki interaktivni performance u kojem će sudjelovati nasumce izabrani gosti s mladencima? Neka vratolomija mladenca kao poklon dragoj ili neki ganutljivi govor, priznanje. Na žalost, opet se varam, salom napunjenom stadionskim pljeskom šutke promiču konobari s po dva naparena jušnika u rukama koje odlažu na stolove baš kako ih odlažu svi ljudi na svijetu. Pitam gosta do sebe, je li ovo bilo bodrenje juhe? I on se smije nalijevajući znamenitu juhu u tanjur. Vadim crni notesić i mi zajedno ponavljamo sintagmu bodrenje juhe. Masovna hipnoza, juha se dokazala pravom zvijezdom večeri, ali bez ironijskog odmaka. Priznajem da je bodrenje juhe daleko luđe od onog nezaobilaznog čina zamalo svake svadbe kojoj sam prisustvovala. Treći čin svadbene burleske kad, u pomalo jezovitom ozračju, na kolicima napol zamračenom salom stiže pred mladence bijela torta na tri kata u koju bi trebali zajedničkim snagama duboko i polako zariti predimenzionirani ljeskavi nož. Koncentrirano, gotovo bez daha pilje u njenu plohu, baš kao da će napokon nakon mnogo godina nešto krhko i vrijedno osloboditi iz tamnice ljigave bijele torte. Ne preostaje ti ništa drugo nego gledati kako većina uzvanika razdragano i nedostojanstveno plješće mladencima i toj pobIjeđenoj torti, boreći se protiv vlastite inteligencije za što veću harmoniju kolektiviteta. U četvrtom se činu nižu smiješni, djetinjasti rituali kao i sve one zubima trgane podvezice, igre podvlačenja ispod sve niže spuštenih konopaca pod kojima se ponižavaju gosti koji su na svadbu hrabro došli nevjenčanoga statusa. Sve češće gledam na sat, poslije dva sata ujutro oznojeni barjaktar ostavlja dojam da su mu negdje pod stolom ispala još tri zuba od tolikog urlanja i da će mu trebati odmor kod karmelićanki u samostanu. No barjaktar je sve budniji, dok se gostima sve više spava od tolikog podražavanja osjetila, tolikih potočića slatkaste masti i znoja. Oko zaprljanih stolova u svojim lakiranim golemim štiklama sve glasnije kucka prolaznost. A svaka je prolaznost tužna, u plesu zakrvavljene štikle erosa i tanatosa. Diskretno zijevajući i nakon četvrte kave, zapisivala sam u svoj notes: Hoću li ikada doći na svadbu koja neće imati tu glazuru tuge u sebi? Hoće li to biti moja svadba? Prolaznost je to odmah spazila, dokuckala je do moje stolice polako njišući bokovima, uzela mi notes i upisala crvenim noktom: Mene na žalost neće biti na toj svadbi. A ti, dušo, je si li se spremila za Janjetovu svadbu?

 

 

– KRAJ –

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.