Zlatna riba i istočni Ariel | Sanja Lovrenčić

NABRAJANJE
(PO UZORU NA SEI SHONAGON)

Stvari od kojih nam srce zaigra?

Pogled na luku u kojoj te već čeka tvoj brod, šareni flomasteri kojima potpisuješ čestitke i darove, slutnja titraja u tuđem srcu, olujno nebo dok se oluja tek sprema, kunići koji skaču travnjakom smiješno zabacujući stražnjice, prve stranice nove knjige, dolazak u nepoznat grad, polijetanje i slijetanje, i kad stigneš na mjesto o kojemu ti je netko sa zanosom pričao pa ga napokon vidiš, bistra voda preko kamenja i mahovine, slapovi Mrežnice, i skok u slap, ah, skok u slap svakako, i kad netko daje sve od sebe da bi ostavio dobar dojam, a već ga je ostavio, i noćno plivanje kad je nebo vedro –

Stvari koje su nam mrske?

Mrsko je ne moći spavati kad se osjeća pospanost, previše soli u svakome jelu, izdajnička vrelina u obrazima, podsjećanja na krutu stvarnost kad se na tren od nje uspijemo udaljiti, zima koja ne dolazi kad bi trebala; mrsko je kad netko ponavlja tvoje riječi kreveljeći se, i zbijanje šala s malom djecom tako da se govore laži, mrsko je kad se na novoj haljini pojavi neukrotiva mrlja, i kad dođeš odnekud, a nikoga ne zanima kako ti je bilo, i kad moraš što prije završiti rečenicu jer te sugovornik ne sluša ili pak usred te rečenice kaže: gle, kako zanimljiv oblik ima onaj krov –

A srce još zna zaigrati nad prvim pahuljama snijega i nad obronkom po kojemu su odjednom, preko noći, nikli prvi šafrani, i nad glatkom, sjajnom, smeđom korom kestena tek ispalog iz kućice.

A mrsko je i odgađanje.