Na tragu Kornjače : pjesma u prozi i tvarna imaginacija u poetici Danijela Dragojevića | Branislav Oblučar
KAKO SAČUVATI ONO ŠTO SE OPIRE? OD HODANJA UZ PRUGU DO NEGDJE
Posljednjim trima objavljenim knjigama pjesama Danijela Dragojevića (Hodanje uz prugu, Žamor, Negdje) zajednička je značajka sintetičnost – svaka od njih obnavlja prepoznatljive postupke, motive i probleme utvrđene ranijim knjigama, koji se sada nalaze u novim konstelacijama, sagledani su iz nove perspektive ili su dijelom drugačije intoniranog diskursa. Čitatelj upoznat s prethodnim autorovim opusom ima dojam da se tekstualni prostor njegova djela – predoči li se kao mreža – u njima manje širi, a više zgušnjava; sve je više poprečnih “niti” koje sežu prema različitim vremenskim odvjecima pjesnikova stvaralaštva, a vrlo često i prema samim počecima. To, dakako, nije obilježje koje ih razdvaja od prethodnih knjiga, koje su također podrazumijevale obnovu prošloga na novoj razini, ali je kod posljednjih triju taj postupak intenzivniji i uočljiviji.
Andrea Zlatar je u povodu zbirke Hodanje uz prugu uputila na naznačenu dvostrukost istodobnog kontinuiteta i obnove; za nju se ono što je u toj zbirci novo “nadavalo kao isto, ocrtavalo je pjesnikov identitet u kontinuumu, omogućavalo prepoznavanje” (1997: 555), no istovremeno “u slikama poznatoga i prepoznatoga pojavljivao se dojam nepoznatoga, nepoznatoga koje očuđuje, otuđuje, udaljava poznato i čini ga zastrašujućim” (ibid.). Svoje ću završne interpretacije osloniti na motive koji će ujedno potvrditi kontinuitet Dragojevićeve pjesničke misli te pokazati njezine nove “nabore” – koji će se ticati spomenute dimenzije nepoznatoga, pa čak i prijetećeg, koja postaje predmetom posebne zaokupljenosti lirskoga subjekta. Knjige Hodanje uz prugu i Žamor poslužit će stoga kao točka za daljnju razradu problema tvarne imaginacije, kojem ću se približiti razmatrajući motiv materije iz prve te animalističke motive iz druge knjige, pridružujući im mjesta iz ranijih knjiga. Uz posljednju autorovu knjigu Negdje istaknut ću pak formalne i žanrovske konstante koje u toj zbirci dobivaju izrazitiju razradu.
Sadržaj
PredgovorPJESMA U PROZI KAO ŽANR
1. Književnoteorijska određenja žanra
1.1. Eksplicitne odrednice / 1.2. Formalna određenja / 1.3. Kontekstualna određenja
2. Pjesma u prozi u hrvatskoj književnosti
2.1. Pjesma u prozi u književnoj kritici i znanosti o književnosti / 2.2. Pjesma u prozi 1960-ih
U OBZORU KORNJAČE I DRUGIH PREDJELA
1. Kompozicija i lirska semantika
2. Interpretacija ciklusa: Postanja i Kornjača
2.1. Postanja i vertikalni kozmos / 2.2. Kornjača: drama svijesti i jezika. “Središnjost prostora”
3. U tvom stvarnom tijelu i Svjetiljka i spavač: uzajamnost i kriza
4. Predsokratovci i fenomenologija
4.1. Parmenidova lopta i Heraklitov paradoks / 4.2. Pogled, tijelo i svijet
POETSKO-ESEJISTIČKO PISMO I PROBLEM TVARNE IMAGINACIJE
1. “Kondicionalna istina”: esej kao književni žanr
2. Karakteristike Dragojevićeve esejistike
2.1. “Veronika” i Izmišljotine: raspravljačko-dijagnostički esej / 2.2. Rasuti teret i Cvjetni trg: narativno-meditativni esej
3. Tvarna imaginacija: percepcija i diskurs
3.1. Sustavi imaginacije Gastona Bachelarda i Gilberta Duranda / 3.2. “Vidjeti kao”: imaginacija u diskursu
ZAMJENIČNE IGRE I SEMANTIKA ZATVORENOSTI. DRAGOJEVIĆEVA PJESMA U PROZI OD PRIRODOPISA DO ZVJEZDARNICE
1. “Zamjena je želja svake stvari”: lirski subjekt i projekcija u drugo
2. “Ćelijska sloboda”: materijalnost ambijenta
3. “Središnja praznina”: motiv mjesta u Zvjezdarnici
4. Zamjenične igre kao postupak uokvirivanja
4.1. Okvir forme: proza i stih / 4.2. Okvir žanra: pjesma u prozi i esej
KAKO SAČUVATI ONO ŠTO SE OPIRE? OD HODANJA UZ PRUGU DO NEGDJE
1. “Svetac gravitacije”: ambivalentnost materije
2. “Vrsta zvučne tapiserije”: motiv ptica u Žamoru
3. Briga za dva: binarizam izričaja
ZAKLJUČNA RIJEČ
Literatura
Impresum

