Na tragu Kornjače : pjesma u prozi i tvarna imaginacija u poetici Danijela Dragojevića | Branislav Oblučar

U OBZORU KORNJAČE I DRUGIH PREDJELA

Za razliku od Tonka Maroevića i Zvonimira Mrkonjića, nešto mlađih autora koji vlastito prakticiranje pjesme u prozi prate kritičkim komentarima, za Danijela Dragojevića karakterističan je izostanak ekspozitornih tekstova. Ipak, činjenica da su njegove prve tri knjige pjesama bez iznimke napisane pjesmom u prozi signal je prepoznavanja pjesme u prozi kao lirskog oblika ravnopravnog stihu, koji je u potpunosti sposoban odgovoriti potrebama Dragojevićeva ranog pisanja.[1] S druge strane, takav postupak može se tumačiti i kontekstualno: kao znak da je u mlađe generacije pjesnika 60-ih pjesma u prozi postala središnjom formom pjesničkog iskaza, odnosno, kao što je već rečeno, da se s margine žanrovskog sustava premješta u sam centar. Dragojevićev prvijenac Kornjača i drugi predjeli pritom se može čitati kao jedna od ključnih postaja toga premještanja, s obzirom na istaknuto mjesto koje mu dodjeljuje književna kritika poimajući ga kao nezaobilaznu knjigu kratkotrajnog fenomenološkog “trenda” u hrvatskoj poeziji.

Radi se o najvažnijoj zbirci Dragojevićeva ranog stvaralaštva, pa se može reći da sljedeće dvije knjige pjesama u prozi, U tvom stvarnom tijelu (1964) i Svjetiljka i spavač (1965), djeluju unutar stilskog i motivskog obzora koji je otvorio prvijenac. Iako se Dragojevićev pjesnički stil od kraja 1960-ih znatnije mijenja (počevši s knjigom pjesama Nevrijeme i drugo), što korespondira i s posezanjem za slobodnim stihom, smatram da se odjeci Kornjače mogu prepoznavati kroz čitav njegov kasniji opus, i to prije svega na razini motiva i specifičnih problema čiji je horizont uvelike otvoren upravo tom knjigom. Budući da je teško prenaglasiti važnost Dragojevićeva prvijenca kada se govori o njegovoj pjesmi u prozi, u ovom ću joj poglavlju posvetiti obuhvatnu analitičku i interpretativnu pažnju. Na kompozicijske i tematske analize, kao i na osvrt na ustaljena mjesta književne kritike o toj knjizi, dovezat će se i kraći osvrti na gore navedene zbirke koje za njom slijede, a u kojima se može pratiti razvoj i mijena problematike koju je otvorio prvijenac.

BILJEŠKA

[1] Treba istaknuti da se Dragojević prije prvijenca javlja pjesmama u časopisu Mogućnosti (1956, 1957 i 1958), napisanima u slobodnome stihu (v. Milanja 2001: 216, 217). U formalnom je smislu zanimljiva pjesma Nasadi se povjeravaju pažnji građana; riječ je o duljem tekstu koji kombinira stih i prozu. Prozni umetak u neizmijenjenom je obliku prenesen u autorov pjesnički prvijenac kao zaseban tekst (21. pjesma ciklusa Kornjača) (1958: 520). Pjesma U šetnji također je uvrštena u prvijenac i iz stiha prebačena u prozu (1957: 801). Ti postupci mogu se čitati kao svojevrsna najava kasnijih autorovih postupaka formalne preoblike i prebacivanja tekstova, koji će biti predmetom analize. Također, na pozadini činjenice da su pjesme u časopisima objavljene u stihu, izbor pjesme u prozi u prvim knjigama doima se kao promišljena pjesnička odluka.