U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo | Krešimir Pintarić

KOLIKI NAM GOD UŽITAK PRUŽALA LJUBAV, ONA NAM GA PRUŽA VIŠE NAČINIMA NA KOJE SE POKAZUJE NEGO SOBOM SAMOM

 

Poslije večere izvalili smo se na dvosjed i uključili televizor. Na brzinu smo ispreskakali svih sedam programa koje je hvatao i zaključili da se sigurno nećemo posvađati oko toga što ćemo gledati. Ipak smo ga ostavili uključenog i do kraja utišanog, jer je jedna od lokalnih televizija emitirala debilne spotove ispod kojih su klizile još debilnije SMS poruke za dozivanje seksualnih partnera. Odreda mlade i privlačne ženke koje vabe podjednako mlade i privlačne mužjake, i obrnuto. Točno sam mogao zamisliti sve te zanosne muškarce i žene kojima je isplativije tražiti lovinu preko TV/SMS-a nego tu svoju silnu ljepotu samo pokrenuti do prvog kafića ili diska. Monotoniju su tu i tamo razbijali sumnjivci koji su tražili društvo 20 ili 30 godina starijih gospođa za ugodno druženje. Malo smo se mazili i ljubili, povremeno i kikotali, naročito kad bi uvjeti postali precizni i promišljeni: mladić traži atraktivnu plavušu 16 godina 100-60-80 za ozbiljnu vezu!

Žena me poljubila u vrh nosa i rekla: „16 godina! Kakva upornost!“

Uzvratio sam joj poljubac u vrh nosa i odvratio: „Pih, kakva glupost! Pa je li bolje njemu ili meni koji sam malo fleksibilniji i sve to imam već 16 godina?“

Žena se malo odmaknula i sumnjičavo upitala: „100-60-80?“

Osmjehnuo sam joj se, nježno je privukao do sebe, poljubio nekoliko puta u vrat i šapnuo na uho: „Kad stojiš na rukama.“

Sljedećih nekoliko minuta nije bila u pravom raspoloženju za maženje i ljubljenje, tako da se odmaknula na kraj dvosjeda. Nije mi bilo drago, ali sam uvažavao njezino raspoloženje i nisam forsirao nastavak maženja i ljubljenja. Onda su pustili Divlje jagode.

Žena i ja pogledali smo se zabezeknuto, istodobno uzviknuli „Motori!“ i histerično počeli tražiti daljinski. Ona ga je uspjela pronaći i dodati ton slici. Oboje nas je zaposjeo onaj glupi osmijeh koji se nesmetano širi do zatiljka.

Žena je hipnotizirana pogleda oduševljeno rekla: „Koja stvar!“

Onda je nekako uspjela odlijepiti pogled od ekrana, okrenuti se prema meni i upitati: „Jesam ti pričala kako me ta stvar u osnovnoj školi nadahnula da napišem pjesmu Motori?“

Iskoristio sam napad kikotanja koji je uslijedio da je privučem na sredinu dvosjeda i izljubim. Čini se kako je to pomoglo da promijeni raspoloženje, jer je ostala pokraj mene i nakon što je moja oluja poljubaca završila. A kad su Motori završili, žena je još jednom rekla „koja stvar“, onda opet ubila ton i nastavila me maziti i češkati. Uživao sam kao svinja u dobroj kaljuži. Maznim sam joj glasom rekao: „Kako je fino kad te netko mazi, češka i puska.“

Žena me na trenutak stisnula uza se, a onda nastavila gdje je stala. Uživao sam još nekoliko trenutaka prije nego sam dodao: „Čak i kad je riječ o vlastitoj ženi.“

Čini se da je to utjecalo na promjenu ženina raspoloženja jer je nakon toga ustala, otišla do torbe, izvukla iz nje Doktora u kući i sjela za stol. I onda je krenulo čitanje, koje s godinama postaje sve sličnije Keithu Jarrettu za klavirom.

Da budem siguran kako promjena raspoloženja ne znači da se ljuti, upitao sam je: „Zašto čitaš Doktora u kući? Jesi bolesna?“

Kao odgovor dobio sam srednji prst. To je bio dobar znak. Da se stvarno naljutila, jednostavno bi me ignorirala. Zato sam je ostavio da čita.

Nakon desetak minuta tišine koja je povremeno bila prekidana ženinim „aha“, „baš“, „ma da“, „kako da ne“, okrenula se prema meni i iznervirano rekla: „Pa ovi su ludi! Ustanovili su da postoji četiri vrste PMS-a! A PMS je izmišljen!“

„Kako izmišljen?“ čudio sam se.

„Tako. Ne postoji“, odsjekla je žena.

„Možda su mislili četiri vrste izmišljenih PMS-ova?“ pokušao sam spasiti čast Doktora u kući.

„Ma neee“, žena je odmahnula rukom, „pišu o njemu kao da zaista postoji.“

„Što je laž, jer on zapravo ne postoji?“

„Tako je“, potvrdila je zadovoljno kimajući.

„Potpuno je izmišljen?“

„Pa da. Što tebi tu nije jasno? Dečki uvijek imaju neki nogomet, pa košarku, pa biljar, uvijek se imaju na što izvući. I zato su žene izmislile PMS.“

Shvatio sam da je PMS izmišljen. Ili da nisam spreman ići dublje u ovu raspravu. Ona je nastavila čitati članak i komentirati sebi u bradu „glupost“, „ma kakvi“, „nemoguće“. Onda je na nekoliko trenutaka utihnula, a zatim počela govoriti „i meni“, „i meni“, „i meni“. Da već nisam bio oboren na dvosjedu, siguran sam da bi me tad oborila s nogu.

Kad sam se prestao kikotati, ustao sam, prišao ženi s leđa i počeo je ljubiti po vratu. Ona se počela mazno uvijati i neuvjerljivo se opirati mumljajući nešto tipa „odakle sad ovo?“ i „čime sam to zaslužila?“. Onda sam rukom krenuo na sisu. Prije nego što ću je obujmiti, pljesnula me po ruci i strogo upitala: „Di si ti krenuo?“

Ukočio sam se i pokorno odgovorio: „Po sisu!“

Odmah je uslijedilo njezino sljedeće pitanje: „Šta će ti sisa?“

Iako nisam bio u položaju koji je bio idealan za odgovaranje na tako blesava pitanja, zadržao sam ga i rekao: „Pa za akciju!“

„Koju akciju?“ nastavila je unakrsno ispitivanje.

„Znaš ti dobro za koju akciju!“ odgovorio sam već lagano iznerviran.

Žena me pogledala kao da mi se tupe malo pomaknuo: „Ti opet ne znaš da nema akcije!?“

Na to sam se uspravio, odmaknuo korak i provjerio tupe: „Kako nema akcije?“

Ona je palac okrenula prema dolje i ispustila zvuk spljeskavanja zrele rajčice na užareni asfalt.

„Ma ne!“ uskliknuo sam užasnut.

„Ma da!“ uskliknula je u zlobnoj imitaciji.

Stajao sam šokiran nekoliko sekundi. Nisam mogao vjerovati da žena opet ima mengu.

Konačno sam tu svoju nevjericu izrazio naglas: „Opet imaš mengu!?“

Žena me pogledala sumnjičavo i rekla: „Pa nije to šarlah.“

Unatoč šoku, znao sam da ne zvučim pretjerano suvislo. Pokušao sam se malo pribrati. Iako mi nije bilo lako, shvatio sam da je žena u pravu: PMS ne postoji. Da postoji, znao bih kad žena ima mengu. To mi je dalo snage da mudro zaključim: „Uvijek me iznenadiš.“

Ustala je i prišla mi. Poljubila me u vrh nosa i nježno rekla: „Primijetila sam.“

„Dobro. Nije kraj svijeta“, dolazio sam polako k sebi.

„Naravno, ljubavi“, složila se. Onda me ponovno poljubila, osmjehnula se i vedro rekla: „Postoji više načina da žena zadovolji muškarca.“

„Uvijek rado čujem dobre vijesti“, uzvratio sam joj udobrovoljeno.

 

/ / /

Propustio sam samo nekoliko spotova dok mi je žena pokazivala na koje se sve načine može zadovoljiti muškarca. Priznajem da sam bio iznimno zadovoljan pokazanim, što znači da mi je radila samo trećina mozga. Zbog svega navedenog ženi sam razdragano rekao: „Imam definiciju sretne veze!“

Žena je bila zainteresirana. Podrignula je i rekla: „Da?“

„U sretnoj vezi oboje misle da od onog drugog dobivaju više nego što zaslužuju“, likovala je trećina moga mozga.

Žena je kimnula zadovoljno, a onda se trgnula, okrenula glavu u stranu i suho rekla: „To kod nas nije slučaj.“

 

 

Dokolica je starim Grcima bila vrhunac života: bilo je to posve beskorisno provedeno vrijeme, a upravo zato iznimno smisleno provedeno.

Manfred Luetz, Ludilo

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.