U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo | Krešimir Pintarić

ZLO KOJE ČINIMO IZAZIVA MANJE NETRPELJIVOSTI I MRŽNJE NEGO NAŠE DOBRE OSOBINE

 

Zovu me papučar. Ja se, dakako, ne ljutim, jer ljudi su u pravu. Jedino mi nije jasno zašto svi to naglašavaju kao da je nešto loše.

Kad pokušam objasniti da mi uopće nije teško skuhati večeru ako će žena oprati suđe, ili obratno, ljudi samo s gađenjem okreću glavu od mene i govore: „Papučar.“

Umjesto da zašutim, ja se dalje ukopavam: „Nemam ništa ni protiv kuhanja s pranjem, ako se žena vrati kući s hrpom posla, znam da bi ona učinila isto da je na mom mjestu.“

Ljudi prezrivo odmahuju glavom i govore: „Kakav papučar.“

Neki iz pozadine dovikuju: „Naivčina!“

Ljudi znaju što govore i zato se slažem s njima. Ali brinem se zbog toga prezira u njihovu odmahivanju, ljutnje u glasovima.

„Zašto žena ne nađe posao koji će joj ostaviti dovoljno vremena za kuhanje i pranje suđa?“ pitaju.

„A zašto ja ne nađem posao koji mi neće ostaviti dovoljno vremena za kuhanje i pranje suđa?“ odgovaram protupitanjem.

„Da, stvarno, zašto ne nađeš bolji posao?“ čude se oni.

„A koji je to posao bolji od kuhanja i pranja suđa?“ čudim se ja.

Gomilom se širi žamor.

„Papučar“, čujem kako mrmljaju.

„Idiot“, poviče netko iz sredine.

Nije mi drago zbog tog povika, ali ne ljutim se, jer ima smisla to što govore. No i dalje sam zbunjen prezirom.

„Ljudi“, kažem im, „pa što ako sam papučar? Ja sam kao i svi vi, samo papučar.“

U tom trenutku skužim da sam okružen sve samim frajerima. To objašnjava prezir, pomislim.

„Nemojte misliti da ja ne želim biti frajer, pa tko ne bi bio da može? Pokušao sam, ali nije išlo. Jer sam papučar. Kakva smisla ima pokušavati biti ono što nisam?“

Nekoliko trenutaka tišina. Onda netko kaže poluglasno: „Ovaj papučar je stvarno glup.“

Ne ljutim se. Nisam siguran da sam glup jer ne pokušavam biti ono što nisam, ali ne ljutim se.

Jasno mi je da frajeri u papučarima vide neku sramotnu vrstu polumuškaraca i da je to izvor prezira, ali mislim da frajeri tu samo gube dragocjeno vrijeme. Da sam ja kojim slučajem frajer, ne bih ni primjećivao papučare. Dapače, mislim da bi mi odgovarao što veći broj papučara, jer kakva bi mi korist bila od frajerstva da su svi muškarci frajeri? Tek na pozadini papučarstva frajerstvo može zablistati punim sjajem. To je bjelodano svakom tko ima oči. Prošetajte gradom i ako naletite na kakvu zgodnu ženu koja nije sama, pokraj nje će biti frajer, nikad neki usrani papučar. Ako vam se ne da šetati, možete sjesti, naručiti piće i čekati da naiđu zgodne žene. Šetali ili sjedili, svejedno, uvijek ćete vidjeti da su pravi frajeri pokupili sve ljepotice. Kao i to da papučari skupljaju drek. Što je normalnije od toga? Koja bi žena koja može imati koga hoće izabrala papučara?

Ali i ženski škart ima potrebu za sparivanjem s muškarcima. I tu uskaču papučari, muški škart. Da nema papučara, frajeri bi pola života morali potrošiti na odjebavanje kojekakvih razrokih tronožaca, amorfnih salenjaka, grbavih vještica, krivozubih krastača i lajavih mumija. Da sam frajer, bio bih zahvalan svakom papučaru koji hoda ovim planetom. Netko mora odraditi i prljavi posao.

A kako bih tek uživao u njihovim zavidnim pogledima!

Trudim se ne misliti na sve te zgodne žene što još uvijek lutaju gradom i čekaju da ih pokupe frajeri dok kuham večeru i čekam ženu da se vrati s posla. Više gotovo da i ne izlazim iz kuće. A i zašto bih? Da se po milijunti put uvjerim kako su frajeri pokupili ljepotice, a papučarima prepustili zbrinjavanje biološkog otpada i tumaranje genetski slijepim ulicama?

Ako sad moram naglašavati da je moja žena izuzetak od tog pravila, onda stvarno nemate pojma o papučarima.

 

 

Čovjek može divno živjeti na ovom svijetu ako zna kako raditi i kako voljeti, ako radi za osobu koju voli i ako voli posao koji radi.

Lav Nikolajevič Tolstoj

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.