Zapisano metkom | Zoran Žmirić

* * *

kako je glupo
svake se večeri onesvijestiti
i opet jutrom okrijepljen oči otvoriti
kakav gubitak vremena
kako besmisleno priroda je odredila
da trećinu života proživiš
bez kontrole nad sobom
bez svijesti

ne bi li bilo bolje
da smo budni i bistri, konstantno
pa makar se zato i brže trošili
i kraće živjeli

koliko bismo velikih misli imali
u tom nesuđenom budnom stanju
koliko lijekova za rakove
i rješenja za sukobe

ali
koliko bi također gluposti
ljudima padalo na pamet
koliko bi više razloga za ratove pronalazili
umjesto da spavaju, ljudi bi smišljali zla

neka mi oproste kreator i kreacija
što ih nepromišljeno nazivam nepromišljenima