Zapisano metkom | Zoran Žmirić

* * *

mudar je brko
zna ispričat priču, a da nije dosadna
zna pogodit žicu
zna motivirat

život je borba
prokašlje on
gnijezdeći se s noge na nogu
k’o kokoš koja će
evo sad
sjesti na jaja

čučimo oko njega
šutimo, gledamo se
a ne želimo se vidjeti

razumije to brko
zato i priča, ali pametno
o južnom atlantiku
a ne o balkanu
jer zna da su
na njemu odavno
izblijedjele
želje i motivi

zato brko sve okolo naokolo
priča nešto deseto, a o nama priča
živjet će sto godina

tristan de cunha, kaže
otok je tamo negdje
pa donju usnu zarije u gornju
stisne oči i rukom pokaže preko polja
i nastavi
daleko u pički materini
ako živi dođete kući potražite ga na karti
viri iz mora između afrike
i amerike
južne
3000 kilometara od ove prve
3500 kilometara od ove druge
na njemu živi 300 otočana
sade krumpir, love jastoge
i nemaju neprijatelja
osim vulkana što im visi iznad glava

jednom je tako prokuhala lava
evakuiralo sve mještane
dovezlo ih u englesku
smjestili ih fino, ljudski
no nije prošla ni godina dana
okupe se oni pa zatraže kraljicu
da ih vrati kućama
sve neka je i vulkana
svejedno im je ako će proći kao oni u pompejima
samo da im je svoju zemlju opet vidjeti

i što će s njima?
vratilo ih nazad
eno ih i danas kopaju krumpirište
love jastoge
i ne brinu se previše
makar vulkan tu i tamo
i dalje podriguje

i više ništa ne kaže brko
ni ne treba
kad rekao je sve što je trebao
i opet nam se pogledi krijese
i puška se čvršće steže
i već je manje hladno
i odmah bismo sad tu
sve te vulkane
golim rukama rastrgali