Zapisano metkom | Zoran Žmirić

* * *

onoga dana kad sam se rodio
otac je iza kuće posadio jablan
iste godine je uvenuo
žene su rekle da je to loš znak
te je noći mjesec bio pun
i pas nije prestajao lajati
ujutro se primirio i prodao za obrok
kad je nekoliko godina kasnije uginuo
otac ga je pokopao uz nesuđeni jablan
rekao je da u prirodi ne postoji smrt
već samo preslagivanje atoma
neka se kosti miješaju sa sjemenjem
iz toga ne može ništa loše ispasti

onoga dana kad sam otišao
otac je otkopao rakiju
do tad nitko nije znao
da ju je po mom rođenju
zatrpao u istu rupu
u koju je posadio mladi jablan
i sahranio psa

rakiju nisam ni okusio
ako je zatvorena ubila drvo
što bi tek meni učinila

ali sjetio sam se mjeseca
pucao sam na njega dok se nije sakrio
moj put je bio moja odluka
i nisam želio da me itko prati

sjećanja sam zakopao
neka se preslaguju u meni do boljih dana
ponovo ću im nazdraviti
kad se mrtvo pseto popiša uz jablan
i lajanjem sebi zaradi za ručak