Zapisano metkom | Zoran Žmirić
* * *
znaš ono
kada ti dosadi čekati
premda to bila i smrt
eto, meni je dosadilo
imam osjećaj da je kučka već odavna tu
skrila se i gleda me
igra se s mojim strpljenjem
ogrnula se kravljom kožom
eno je preživa na livadi i kao
gleda na drugu stranu
a točno znam da
kada okrenem glavu
trepće prema meni tim bette davis očima
iskopat ću ih, majke mi
ako sretneš smrt
neka ti ne bude teško
dovedi mi je ovamo
da završimo s tom farsom
samo, primijetiš li da
pod haljinom skriva
kutiju sa šahom
reci joj da taj film neće gledati
pa neka ga je sto puta snimio bergman
malo znam o šahu
crni, bijeli, sitnež i vlastela
i znam da konj ide u el
nema šanse da ću se kockati
životom na drvenoj ploči
sve neka je nalik na zastavu i grb
a uhvatim li je da vara
stjerat ću je u zečju rupu
i to onog ucifranog, ožujskog, bijelog
koji bi si od jada pojeo i frak i leptir mašnu
samo kada bi vidio
u kakvoj tek ja
zemlji čudesa živim
čuo sam jednom
da je ta bajka šahovska igra
putovanje bijelim i crnim šumama
zato klinka na koncu priče i postane kraljica
pješadija uspije prijeći bojno polje
promaknuće za junake
ne pitaj detalje, ne razumijem
samo znam
da s njom hoću
odigrati zadnju igru
i to odmah
iako nisam sklon bilo kakvim partijama
i loš sam generalno
u igrama strpljenja
(kao što možeš i sam zaključiti)
no možemo recimo
obarati ruku
boli me briga što je njezina
sama kost i kosa
a ako to iz nekog razloga
baš mora biti šah
tada joj prvo želim reći
da ta igra i nema nekog smisla
jer crni i bijeli pijuni, samo su pijuni
i potpuno su isti kada oguliš im lak
i ne treba biti jako pametan da shvatiš
kako više sliče jedni na druge negoli na svoje kraljeve
zanima me vidi li to ona tim svojim kravljim očima
ili je glupa
ili joj je jednostavno svejedno
ako sretneš smrt
reci joj
da ćemo igrati što god želi
neka bira igru
ali ja biram pravila
svi pijuni na jednu
svi kraljevi na drugu stranu
a za konje i ove druge
koji umjesto naprijed
kreću se u krivinama
i skakuću okolo naokolo
oderem ih kao zečeve
i ožujske i martovske
da znaš
sudac može biti
napušena gusjenica
ona je navodno položila sudački
i ima uvjerenje
sa sedam pečata
Sadržaj
PRIJE METKAza sve one lijepe dane koje smo propustili
pitao sam brku
vlak tutnji pa uspori
brojalica kaže
rekla mi je prije polaska
pričao je jednom spiker
u džepu nosim papir
shvatio sam da imam pristojnu prednost
što ako se sutra probudim i shvatim da sam mrtav?
hodam po zgarištu nekog sela
gledam humku perunike
kad koljači
noć je u selu zabundana strahom
znaš ono
blizu su
opet se profesor iz susjedne spavaonice
kad skonča kurbin pir
glava
igrajmo se rata
prije devetnaest godina
čovjek odmetnut od mene
prošlog su tjedna
polje, jara, omara, vrućina
lijepo ti stoji vjenčanica
preko polja
kad padnem
miran kao riba
sjećanja na njih griju nam nadu
ti si sve one žene
kiša je izdubila stolicu u glini
ako ih danas sve pobijemo
u dnu pod korijenjem
poklonili su mi knjigu
vratila se mrtva straža
limena stolica na zgarištu
zavukli smo se u šumu kako bismo predahnuli
jako me smeta
POSLIJE METKA
nisam se borio za zemlju koju ne volim,
već ne volim zemlju za koju sam se borio
kad je braco stigao u ceradi
usnuo sam u dubokoj šumi
baš bih mogao napisati pjesmu o san cristobalu
pitaš gdje su mi misli
kako je glupo
razbijen okvir
jednom su me, na prijevaru
jutros
prije nego se dogodilo
dobar dan
gledam i ne vidim
ona zna
u najmanjem parku na svijetu
jedne večeri
ovce za šišanje
noćas je na straži bilo mirno
onoga dana kad sam se rodio
što bi čovjek mogao reći o očima koje nisu plave
tužna vijest me dočekala
rat diže čašu
pet dana u tjednu
nešto bih si rekao
budim se kraj hladne peći
želim vidjeti djevojku koja sliči na mene
kad netko poželi napisati pismo
o
voliš li me?
dom je tamo gdje je srce
kad mi duša otputuje
svako malo obiđem groblja
svako malo nazovem psihijatriju i pitam
prodao sam kalašnjikov
rekao je nešto što nije trebao
mudar je brko
SOL KATARZE
Milan Zagorac
Impresum