Zapisano metkom | Zoran Žmirić

* * *

 

što bi čovjek mogao reći o očima koje nisu plave
nemaš ih s čime pravo ni usporediti
plave oči pak možeš danima spominjati
a da o njima ne kažeš ništa
samo
plave
oči
i opet sve si rekao
sve si slike time opisao
svim gorskim kristalima u dušu ušao
vodama tijelo predao
visine poželio
pao ničice
pred njima
očima plavim

celestin i azurit
plavi topaz, angelit
plavi ahat, plavi kvarc
akvamarin, euklas
safir, tirkiz i lapis lazuli
pa ih drškom noža smrviš
otpuhneš i kroz plavi prah
gledaš u sunce

ništa
ništa takvoga
mjeriti se ne može
s plavim očima

njima čak i smrt ljepše stoji
negoli
u svakim drugima
bistri, tanki tračak svjetla
kojim treptaj prvi put
upoznaje svijet

X

Sadržaj

PRIJE METKA
za sve one lijepe dane koje smo propustili

pitao sam brku
vlak tutnji pa uspori
brojalica kaže
rekla mi je prije polaska
pričao je jednom spiker
u džepu nosim papir
shvatio sam da imam pristojnu prednost
što ako se sutra probudim i shvatim da sam mrtav?
hodam po zgarištu nekog sela
gledam humku perunike
kad koljači
noć je u selu zabundana strahom
znaš ono
blizu su
opet se profesor iz susjedne spavaonice
kad skonča kurbin pir
glava
igrajmo se rata
prije devetnaest godina
čovjek odmetnut od mene
prošlog su tjedna
polje, jara, omara, vrućina
lijepo ti stoji vjenčanica
preko polja
kad padnem
miran kao riba
sjećanja na njih griju nam nadu
ti si sve one žene
kiša je izdubila stolicu u glini
ako ih danas sve pobijemo
u dnu pod korijenjem
poklonili su mi knjigu
vratila se mrtva straža
limena stolica na zgarištu
zavukli smo se u šumu kako bismo predahnuli
jako me smeta


POSLIJE METKA
nisam se borio za zemlju koju ne volim,
već ne volim zemlju za koju sam se borio

kad je braco stigao u ceradi
usnuo sam u dubokoj šumi
baš bih mogao napisati pjesmu o san cristobalu
pitaš gdje su mi misli
kako je glupo
razbijen okvir
jednom su me, na prijevaru
jutros
prije nego se dogodilo
dobar dan
gledam i ne vidim
ona zna
u najmanjem parku na svijetu
jedne večeri
ovce za šišanje
noćas je na straži bilo mirno
onoga dana kad sam se rodio
što bi čovjek mogao reći o očima koje nisu plave
tužna vijest me dočekala
rat diže čašu
pet dana u tjednu
nešto bih si rekao
budim se kraj hladne peći
želim vidjeti djevojku koja sliči na mene
kad netko poželi napisati pismo
o
voliš li me?
dom je tamo gdje je srce
kad mi duša otputuje
svako malo obiđem groblja
svako malo nazovem psihijatriju i pitam
prodao sam kalašnjikov
rekao je nešto što nije trebao
mudar je brko


SOL KATARZE
Milan Zagorac



Impresum