Zapisano metkom | Zoran Žmirić

* * *

razbijen okvir
popucalo staklo
razlomljene krhotine
na slici mladić
dječak zapravo
nema više od 13
u biciklističkim hlačama i diplomom u rukama

kako je samo ponosan, sretan

gledam tuđu sliku u toj tuđoj kući
čitam tuđu sreću i osjećam bliskost

a kako daleko čini se ta radost
u sred razjapljenih zidova
kako mora da mu je daleko
to priznanje
nad kojim mu se lice
u osmijeh razvuklo
baš poput krova
što je ostao halapljivo zijevati na mjesec
nakon što je bio progutan od vatre

ne vidim ga pod ruševinom
pa se pitam
tko zna gdje je sad to dijete
ima li neku drugu pohvalnicu
koja ga čini
sretnijim od ove
vatrom oprljene

nadam se da ga grije barem sjećanje
na trenutak kad mu je uljepšala dan
i da je uspio prerasti bicikl
koji polomljen gura glavu
kroz
do pola srušen zid