Zapisano metkom | Zoran Žmirić

* * *

pet dana u tjednu
čovjek se ustaje u cik zore
umije se
ponekad i obrije
sat se vremena drnda autobusom
trpi tuđu nervozu i zadah
izađe dvije stanice ranije kako bi protegnuo noge
na ulazu u firmu prijavi se čuvaru
presvuče u garderobi
smjesti uz pokretnu traku koja vozi nagomilano streljivo
čovjek je fokusiran
svaki metak dohvati i mjeri nekom čudnom spravom
neispravan metak odbacuje u stranu
dobar je onaj koji može ubiti
kasnije ode na pauzu
podmetne karton na prljavu klupu
i sjedne
odmota sendvič i jede
gleda kako godinama na zidu prema stropu raste pukotina
onda plitkim ugrizima pojede bananu
i kratkim gutljajima dugo pije čaj od pelina
čitao je da je to zdravo za želudac
ostatak vremena drijema
kad se vrati do pokretne trake opet prevrće metke između prstiju
mjeri ih i traži grešku
dopušteno odstupanje je jedan mikron
jedan množen s deset na minus šestu metara
to čini razliku između života i kraja
prvih deset godina
čovjek je svakom metku uputio bojazan
pitao se hoće li izvršiti zadaću
pitao se koji će od njih pogoditi
to ga je opterećivalo
onda je prestao misliti
sad mu je puno bolje
više nema gastritis i ne pije čaj od pelina
jedino što mu povremeno padne na um
hoće li i ovaj mjesec
na vrijeme stići plaća