Zapisano metkom | Zoran Žmirić

* * *

rekao je nešto što nije trebao
pa se dogovorio s mojim nožem
da se za ovaj život sasvim dovoljno napričao
danas sam sreo njegovu kćer
stali smo i porazgovarali
lijepa je na mamu, a pametna na mamu
odgojena djevojka
država je stipendira kao dijete poginulog branitelja
u razgovoru spomenemo njezinog starog
više mu ne pamti lice
no ja ga pamtim umjesto nje
četrdeset uboda
četrdeset pećina jednog razbojnika
četrdeset utočišta za primanje ljutnje
četrdeset rupa u koje sam izlio vatru svog bijesa
kao da i jedna sama nije bila dovoljna
prva fatalna
i trideset i devet za dodatnu ovjeru gnjeva
kažem joj da se ničemu ne čudim
ipak smo na koncu ratovali sa stokom