Uzimaj sve što te smiruje | Ivica Prtenjača

* * *

Držim se svoje nevidljivosti. Tako zahvaćam prostor u koji mi je nemoguće otputovati na drugi način. Svoje sam želje ostavio u slici, u imenu, sad sam nevidljiv, to su koraci koji ne remete snijeg. Više nego išta teško mi je u to povjerovati. Modrice našeg trodnevnog susreta mijenjaju boju. Tako se, izgleda mijenja i život. Sustižu me kitovi na kraju valova, pijesak mi ulazi u oči, pjevaju ribari, kupači se tapšu po ramenima. Vrijeme, rekordi, ganutljive slike stvarnosti. S glavom u akvariju gledam na štopericu. To je za sad manje od minute. Nakon što mi se stoljećima priviđaju tvoje oči, čekam da dođeš, da me povučeš za kosu, da udahnem. To je za sad manje od minute. Taj ću, kad ti kažem, osjećaj razmazati na cijeli svoj život, kad ti kažem, držim se svoje nevidljivosti, samo je tako moguće živjeti.