Uzimaj sve što te smiruje | Ivica Prtenjača
* * *
U meni žive maleni boksači. Maleni, polomljenih nosova, kojima ruke u teškim rukavicama padaju na uske bokove, u meni oni žive. Poslije, na izlasku iz svlačionice, iz stražnjih džepova vade plastične češljeve i svu kosu povlače natrag, na zatiljak, među slova i strah. Pričaju kako su bili u meni.
Ja tada prisluškujem, krajnji voajer, moje se ime ne izgovara, napinjem kožu, preko slane kaplje, preko mora i suze, osluškujem sve. Putujem zajedno s drugim raspuklinama u slijepe čekaonice, među tračnice, u visoku travu, u bivše. I vodim tebe sa sobom, zamotanu u mrak, mjesec u mrežici puštamo da gori, mijenjamo krv za fotokopije, fotokopije za prolaske, prolaske za tuđe stihove, dogodi se i zaborav, dogodi se kupanje u mlijeku i svejedno. Bit ćeš mi ljubavnik, eto to ti govorim. I kretnje ću ti obući u mahovinu. I po tebi tražiti sjever, urediti proljetni grob, dok je još sunce, u sumrak, i dok maleni boksači malaksaju, ja im odnosim krv, u nebo, u gornje bunare, taj mokri nokaut.
Sadržaj
SIGURNIJE MJESTOLed je na svemu
Srušen sam
Držim se svoje nevidljivosti
Još jučer je plavi krevet bio Perzija
U meni žive maleni boksači
Prošla je godina dana od naše nesreće
Svoje srce držim u noći kao kocku čokolade na krvavom dlanu
Što činim?
Ujutro navučem tvoju crnu majicu
Jesti samo jabuke
Često razgovaramo o tome
PJESME IZ DRŽIĆEVE
Čišćenje podruma
Kišobran
Antena
Susjedi
Šetnja
Dunavski valovi
Petak, radio
Pas
Auto
Sudbina
Slika
35
Mamuti
Posjeta
Prizor
Jutarnja pjesma
Popodne s knjigom
UZIMAJ SVE ŠTO TE SMIRUJE
Uzimaj sve što te smiruje
Ti stalno odlaziš, Ivice
Neki ljudi
Živim po oku
Ljeto provodim s djevojkom
Cipele koje sam donio na nogama
Impresum