Uzimaj sve što te smiruje | Ivica Prtenjača
* * *
Jesti samo jabuke, jabuke cijelu nedjelju, sanjati se, odlaziti u kišu, u istočno. Vlakom u ponoć i petnaest, zašiven u hladnu neonku, nešto je jako živo u svemu tome. I što s tim vlakom koji se valja kroz ravno, kroz tamno, s redom žutih svjetala u daljini, što s ugrizom jabuke koji nije početak rata, koji to neće ni biti, što sa svježinom koju ti donosim? Kako će ona u nisku naoblaku, do tvoga stana kad se već raspala, na početku putovanja, zajedno sa mnom, dok se vrpolji, dok odlučuje, preneražena ljepotom, uvijek ljepotom.
Ako se samo malo pomaknem, poletjet ću, ako otvorim, na trenutak oči, u njih će upasti čitav zlovoljni ponoćni vlak, i neću moći dalje, u kišu, u istočno. Hoću ti reći da žmirim dok putujem, ni čovjek, ni oko, malo suhoga na usni, tako osjećam kasno proljeće, malo smrada od kočnica, tako ne osjećam ništa.
Sadržaj
SIGURNIJE MJESTOLed je na svemu
Srušen sam
Držim se svoje nevidljivosti
Još jučer je plavi krevet bio Perzija
U meni žive maleni boksači
Prošla je godina dana od naše nesreće
Svoje srce držim u noći kao kocku čokolade na krvavom dlanu
Što činim?
Ujutro navučem tvoju crnu majicu
Jesti samo jabuke
Često razgovaramo o tome
PJESME IZ DRŽIĆEVE
Čišćenje podruma
Kišobran
Antena
Susjedi
Šetnja
Dunavski valovi
Petak, radio
Pas
Auto
Sudbina
Slika
35
Mamuti
Posjeta
Prizor
Jutarnja pjesma
Popodne s knjigom
UZIMAJ SVE ŠTO TE SMIRUJE
Uzimaj sve što te smiruje
Ti stalno odlaziš, Ivice
Neki ljudi
Živim po oku
Ljeto provodim s djevojkom
Cipele koje sam donio na nogama
Impresum