Uzimaj sve što te smiruje | Ivica Prtenjača

ČIŠĆENJE PODRUMA

 

Velike komade lijevo, smeće u sredinu
te sitnice i
stare fotografije
bivših stanara desno.
Preko svega je zrak, opna od moje kože
presvučena svečanost.
Teško je bacati stvari
osobito ako su ležale
nekoliko stoljeća
pod tobom u zemlji.
Čišćenje boli,
najteže je ipak s razglednicama,
gdje sve nisam bio,
i kako mi je život prošao,
a da mi je malo tko išta napisao.
No ipak,
u tom izlasku na svjetlo,
s punim rukama, s paučinom na očima,
ima neke slobode, odvezao se konj,
taj veseli konj prostora
i sad skače po podrumu.
Ja se vraćam, iznosim stoljeća i
povećavam livadu i konja.
Kad se sve završi,
ugasim žuto svjetlo žarulje,
ugasim sebe, miran sam, kao
savršeno sklopljena
maketa neke letjelice.
Osjećam se prirodnije
s malo svog prostora
i ispod zemlje.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.