Uzimaj sve što te smiruje | Ivica Prtenjača

* * *

Svoje srce držim u noći kao kocku čokolade na krvavom dlanu. Ali dlan se zagrijava i krv napokon obitava u elipsi, kruži, dotiče planete koje sam sanjao.
Sam sâm. Moram li ti to jasnije reći. Prolazak kraj lokvice u kojoj je netko slomio noćni neboder, miris iz pekare, studenti, jeftino vino po džepovima i smijeh. Na granici grča, nešto što pristaje na mene u ovom trenutku mogu nazvati svojim životom. I mogu to reći tri puta da bi mi se učinilo ozbiljnije, da se čujem kako odjekujem dok padam niz plavu padinu.
I kako se pokušavam srediti unutar mišića koje posjedujem, u tom jakom tijelu koje se otapa, na krvavom dlanu.
Još jednom, još jednom prođi kroz mladu paučinu, odvezi krug po mojoj zjenici, ali tiho. Uspavaj me. A onda mi odrubi glavu.