Uzimaj sve što te smiruje | Ivica Prtenjača
TI STALNO ODLAZIŠ, IVICE
Ti stalno odlaziš, Ivice,
i tvoje su oči
oči koje su otišle i ruke su ti
ruke utopljenika na
površini oceana,
ruke za koje je prekasno.
San u sebi želi
graditi kuću,
stakleni krov na mjesečini,
ti stalno odlaziš, nalazim te u buđenju,
ali već u daljini,
već na izmaku.
Jednom smo, na autocesti,
stali uz ogradu, promatrati jastreba,
izišli smo, tiho, gledati pticu
kako čisti kljun na čeličnoj
ogradi,
ali ti si već bio negdje,
jastreb je uzletio mašući
snažno krilima,
a da nisi ni primijetio.
Ti stalno odlaziš, Ivice,
I mada si mi na debljinu usana od
usana
i mogu te lako
obujmiti rukama
ti si otišao
tvoje su oči takve,
i ruke su ti mrtve ruke
utopljenika,
ruke za koje je prekasno,
koje se ne pomiču,
koje samo plutaju na površini oceana.
Sadržaj
SIGURNIJE MJESTOLed je na svemu
Srušen sam
Držim se svoje nevidljivosti
Još jučer je plavi krevet bio Perzija
U meni žive maleni boksači
Prošla je godina dana od naše nesreće
Svoje srce držim u noći kao kocku čokolade na krvavom dlanu
Što činim?
Ujutro navučem tvoju crnu majicu
Jesti samo jabuke
Često razgovaramo o tome
PJESME IZ DRŽIĆEVE
Čišćenje podruma
Kišobran
Antena
Susjedi
Šetnja
Dunavski valovi
Petak, radio
Pas
Auto
Sudbina
Slika
35
Mamuti
Posjeta
Prizor
Jutarnja pjesma
Popodne s knjigom
UZIMAJ SVE ŠTO TE SMIRUJE
Uzimaj sve što te smiruje
Ti stalno odlaziš, Ivice
Neki ljudi
Živim po oku
Ljeto provodim s djevojkom
Cipele koje sam donio na nogama
Impresum