Pjesme svjetlosti i sjene | Tomica Bajsić

INDIJANSKO LJETO

 

VISINOMJER 600
spušta se rampa u repu
oblaci ulaze i šuljaju se koridorom
sve do pilotske kabine
grade dimni zid na vratima
tamnosivi su bezlični previše bremeniti
nimalo kao aladinova lampa

VISINOMJER 500
ja sjedim prvi do rampe
vjerojatno smo iznad aerodroma
ali ništa ne vidim postajemo oblak

VISINOMJER 400
delegacija glavešina daleko na zemlji oni
ne vide ništa čuju samo zvuk motora moguće
u mahovima obris ili treptaj odbljesak svjetla
jer ovaj je zahrđali tupoljev transporter
crvena zvijezda nad kinom

VISINOMJER 300
kružimo poput izgubljenog orla nad aerodromom
u potrazi smo za izlazom iz oblaka
naginjem se nad maglenim bezdanom
praznina je nevjerojatna
200 metara smo ispod razine sigurnog skoka
poručnik svetozarski odmahuje rukom
u hodu on imitira ninju i kada šeće bazenom i
kada se prikrada pilotu
rukama gestikulira poput samuraja

VELOCIDADE ULTIMA
KRAJNJA BRZINA

visok crnomanjast i odrješit čita stripoteku
najnovije izdanje
samo on i ja imamo uvid u visinomjer
dobio je sa zemlje uputu da obustavi skok
umjesto toga naredio je pilotu da smanji visinu
poveća brzinu do krajnjih granica
kako ne bi prerano tresnuli o tlo
još jedan krug
u njegovom filmu on je i scenarist i redatelj
i glavni glumac
producent nije nitko
ostalih dvadeset ljudi u posadi ne znaju ništa
od oblaka ne vide visinomjer

VISINOMJER 150m
znao sam da je visina 150 utopijska
primjenjiva samo kao zadnji izlaz
dovodi nas sve u nepotrebnu opasnost
ali on je u tome našao svoju priliku
jer ovakvu akrobaciju nitko nije prije izveo
napinjući se kroz buku svih motora
govori poručnik svetozarski

dat ću im ljeto za sjećanje
oči cijelog generalštaba ratnog vazduhoplovstva
prate ovaj pokazni desant
– jedan pad u visinu tablicom činova –
svi baš svi generali dolje su na tribini
ostalih dvadeset ljudi u posadi ne znaju ništa
od oblaka ne vide visinomjer

INDIJANSKO LJETO
stojim na rubu pola na čeličnoj ploči
pola u zrakopraznom prostoru prvi sam u koloni
koristim priliku da prenesem onima iza mene
na visini smo od 150 metara
a s lijeve strane poručnik svetozarski
dodaje mi stripoteku
radi se o indijanskom ljetu hugo pratt priča nacrtao
milo manara

INFIDEL
evo tebi nevjernom
govori poručnik
koji si sumnjičav
prelomljeno je na strani dvadeset gdje sam stao
treba da mi taj strip sačuvaš do zemlje
jao tebi ako mu se što dogodi
ne smije nijedna stranica biti savijena ili izgužvana oštećena
sekunda 1
iskačem sa stripotekom čvrsto s obje ruke ispred ne dam
da mi je strujni zid iščupa pri sudaru sa statičnim zrakom
i putujem velikom brzinom zračnim tunelom
potpuno ravan letim kao katapultirani
superman koji sobom nosi povelju
od krucijalnog interesa planetu zemlji
sekunda 5
kao u tubularnom valu mikrokapi oblaka
pretvaraju se u fluidne svodove vodene bijele
sekunda 8
udarac u tlo blizu korespondira s otvaranjem kupole

VISINOMJER 0
dolje na zemlji dostavio sam stripoteku poručniku
stevozarskom osobno
rekao mu da sam u tih nekoliko sekundi u zraku
kombiniranom tehnikom zrakoplovnom uspio i pročitati
cijelu epizodu indijanskog ljeta
priča čvrsto se magijski prepletena elegantno ocrtana
oslonjena na jednu knjigu iz prošlog stoljeća
mislim tu na grimizno slovo nathaniela hawthornea
lijepa i ponosna hester pryne
ovdje postala je lilit a slovo A nametnuto joj
kao pečat sramote postalo je slovo L krasopisno
grimiz je ostao isti
indijanci raspjevano ludi kao i uvijek
njezina divlja kći pearl postala je junakinja indijansko puritanskog rata pod imenom phillis
zaprimivši stripoteku neoštećenu prelomljenu
točno na dvadesetoj stranici poručnikovo se lice
osvijetlilo
a nekoliko je vojnika hodalo u gipsu
a jedan naročito smiješan lutao je pistom omotan
sav kao
mumija

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.