Pjesme svjetlosti i sjene | Tomica Bajsić

TRILIJUNI MALIH SUNACA

 

Na divnim zelenim brdima Ria
raste jedna zastrašujuća mrlja:
Siromašni koji dođu u Rio
I više se ne mogu kući vratiti.
Ovdje postoji brdo zvano Kerozin
Jedno brdo Kostura,
Brdo koje je zvano Čuđenje,
Brdo zvano Katakomba
I jedno brdo Babilonsko.
Elizabeth Bishop

 
Sjeo sam za stol Barilla 1800 na terasi uz plažu Ipanema
Guarani rječnik za burne, nepostojane vode ili samo mjesto
loše sreće opasnog mora
(U godinama inflacije čaša brahma piva stajala je dvadeset centi)

Proučavao sam zalazak sunca
Boje zraka
Trilijuni malih sunaca
Čestice zgusnute do boli a ipak prozračne

Lako za vidjeti
Orhideja, koja je smrt kolibriju
u opasno more bačena u zoru plovi ritualnim plesom
izaziva ispunjenje ljubavnih želja i povratak nestalih
moreplovnih ljudi.

Xango, bog kamena i pravde, tih je ali osluškuje.
(ostaci svijeća u pijesku, bijeloplavi stručci koji se dižu iz mora
— način kojim ocean prima poklon daje im odgovor
—)
To je Macumba, hibrid Afrike i kršćanstva, magija ljubavi.

Ovdje iza ugla Tom Jobim komponirao je djevojku s Ipaneme
U lijevom kutu rt je Arpoador osvijetljen duboko kroz noć u dimu roštilja oštro je lomište valova i boravište surfera zlatna oštrica mladosti.
U desnom kutu plaže je Cemeterio des Elephantes
okupljalište hipija starodrevnih peacebrosa i pneumatskih gurua u krugu obožavateljica.

Uzduž plaže niču dvorci i nevjerojatne građevine od pijeska.
Bubnjevi.

 

— PLOVIDBA KROZ VRIJEME —

Mulato djevojke plešu kao opsjednute. Tutanj udaraljki svih vrsta. Dim.
Ponovo bubnjevi, instinkt Afrike.

Bugiji,
koturaljke, vjerne modi iz Miamija.
Surf daske svih kolorita i ornamenata.
Bicikli,
bijeli Bentleyi parkirani pred vilama Ipaneme.
Ljepotice na svakom koraku. Tijela su im čvrsta,
preplanula, modelirana valovima i suncem, izdjelana pijeskom.

Ovdje je započeo i završio Magellanov krug moje mladosti.

Ovdje, na ovom malenom mjestu svijeta tu odmah iznad
crte ekvatora jedini sam čovjek bez tetovaža.

Moj ožiljak iz rata dubok i velik kao bahianska mistična šaka u obliku mjesečevog kratera na lijevoj butini podiže tenzije među surferima

Misle da je to od morskog psa, da me morski psi prate u korak
Svi zaobilaze i mene i moju dasku

Misle da su svi utori sve male točke kuda su ušli geleri koji putuju u meni poput malih satelita …
pečati Candomblea

Nitko više ne želi zajahati val u mojoj blizini osim onih nekoliko crnčića iz one favele gdje je Romario iz Flamenga kralj nogometa
Bebeto iz Botafoga tamo ne smije ni blizu —

Oni, otvrdli su i navikli na svašta oni jašu i na krovovima
jurećih vlakova, poznaju visinu svih vijadukata u državi
Rio de Janeiro
Geometrijsku strukturu u milimetar svih mostova

Oni prolaze kroz život kao kroz prsten kralja Solomona
Upućeni u prirodu vala u suglasju s valom lebde nošeni čipkastom pjenom bez naglih rezova klize vodenim hodnicima

Mogli bi biti prvaci na surf natjecanjima u Australiji Kaliforniji Polineziji Indoneziji Indijskom oceanu …
Ako tako nastave uskoro im neće biti potrebna daska.

Svemu uprkos rade kao čistači cipela nadnice su male na tom vodenom frontu nitko više ne nosi cipele. Trilijuni malih sunaca, pomozite mi razumjeti.
Sunce je zašlo za planinskim lancem Orgulja na putu prema Petropolisu i daleko prema tim dobrim ljudima iz sindikata rudara u Minas Geraisu koje sam upoznao …

Sunce u zalazu koje me povuklo u prošlost stolu za kojim sam sjedio u Barilla 1800 prije osam godina, u društvu Mariane i Guildemara, bila je ispunjena ljetna noć puna punine i konobar je lepršajući od stola do stola, odjednom prolio vruće ulje po košulji njemačkog turista preko puta i svi digli su se na noge i ja sam pogledao unatrag:

tamo, na samom ulazu u bar četvorica u gemišt potkošuljama
odeblji proćelavi u pancirkama s dvocijevkama stjerali su u kut malog crnčića čistača cipela ispitujući ga o nečemu, vjerojatno o starijoj braći ili o faveli iz koje dolazi.
Digao sam se tada i ja, Guildemar i Mariana šutjeli su, kao da nisu vidjeli ili da je takav prizor uobičajen, pitao sam konobara tko su ljudi oko dječaka.

Eskadroni smrti, prošaptao je konobar i dalje salvetom brišući uljnu mrlju sa košulje njemačkog turista.
Kako su oči stranaca bile uprte u njih, debeli u gemišt potkošuljama pancirkama s dvocijevkama raspršili su se i nisu uspjeli odvesti dječaka.

Shvatio sam tek sada da zalijevanje vrućim uljem njemačkog turista prije osam godina ne proizlazi iz nespretnosti već konobar je majstorski stvorio gužvu kako bi privukao pažnju stranaca na strahote.

I ti mali crnčići majstori surfa već su se razišli a ja sam još uvijek gledao u oceanski horizont dok me oči nisu zaboljele sve dok u pjeni vala konačno nisam razabrao da lik kineske ljepotice na balkonu preko puta zapravo prikazuje lice moje žene koja me čeka da se vratim, da su moje tuge njoj upućene, da kolibri onom težom putanjom mogu preletjeti orhideju, da su signali iz zviježđa Južnog križa koje primam znak da je vrijeme da odmah otputujem domu svom, svojoj ženi i djeci, da nas bolji dani tamo čekaju.

Tu sam poput minijaturnog planeta sa svojim vodama, dolinama sjene, vulkanskim brdima, ugaslim vatrama,
ali i sa meridijanima /
Sa četiri velika, blistava sunca.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.