Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

ARTHUR RIMBAUD

arthur voli svoju majku zato se u snu sklupča u položaj fetusa i sve dane do dolaska poštara jer verlaine je možda pisao provodi sklupčan na regalu sličan čajniku ili tegli pekmeza među muzičkim kutijama bez glazbe i ptičjim kavezima bez pjeva u svakom pismu verlaine mu šalje svoje trepavice a arthur iz njih iščitava ljubavnikove snove iščitava nevjeru na svakoj trepavici ali ostaje nijem jer sve svoje krikove čuva u muzičkoj kutiji kao eksponate patnje a sve svoje pokrete drži zatočene u kavezu kao nadomjeske za ptice polumrtav zuri u preljube na verlaineovim trepavicama jer trepavice su crni palimpsesti izdaje i sitnih osveta ni po čemu se ne razlikuje od vaze ili porculanske žabe dok u položaju fetusa razmišlja koje je boje abortus sigurno je crn arthur zuri u izranjavane ptice crveno na zelenom čuje da se rastaju od svojih imena svojih boja crvendać postaje zelen trava mu upija leš daždevnjak ugine kad ne pada dažd rastane se sa svojim imenom i grimizno ugine svaka boja ima svoj zvuk trepavice su crne ali njihove uvrede tako su bijele tako očite da arthur mora plakati više ne razumije alkemiju boja i zvukova zna samo da su trepavice crne a abortus bijel rastani se sa svojim imenom arthure lezi u snijeg i pobijeli