Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

RASPEĆE NAOPAČKE

kad želim vidjeti odraz svog lica zagledam se u rane na tvojim leđima nisam ni znao da imam brkove ili su to samo naznake biča jer da bih pronašao sebe moram pozorno čitati palimpsest naših koža otopiti koju pilulu u crnom pivu ionako znam da ću živjeti do trideset i treće već sam si izbušio dlanove kroz njih struje sitne ptice ne možeš ugrabiti vrijeme iako su mi godovi na dlanovima čvrsti ipak ću umrijeti u trideset i trećoj ako se koja ptica zaglavi u mojem dlanu onda neka me objese za noge kao mussolinija na tržni ponedjeljak kad su ga izvjesili pred mesnicom neki su mu vidjeli kolibriće u dlanu ja sam bio jedan od petorice koji su visjeli naopačke tlo zamijenili za nebo i vidio sam vođine dlanove kako postaju noge njegovoj sjeni vidio sam mnoštvo nogu ali nisam vidio ptice samo linije smrti na dlanu mussolini sagledan naopačke nalikuje apeninskom poluotoku mi smo bili isusi okrenuti naopačke i mislili smo da je crvenica puna bosih nogu naše nebo no mi nismo bili glumci mi smo bili gledatelji svi oni bosonogi ljudi oni su bili glumci i tek kad su nas bacili u tresetište vidjeli smo nebo neuprljano njihovim nogama i znali smo da gore u svoj toj vrevi ima tek toliko mjesta da primi nas petoricu jer mi smo isusova braća razapeta o nebo