Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

NOVA KOŚCIUSZKOVA REVOLUCIJA

volio je konje volio je seljake i volio je seosku zemlju iako su ga upravo oni usmrtili unatoč tome što se varšavsko vojvodstvo raspalo kościuszko je obilazio sela kako bi formirao seljačku vojsku s kojom će predvoditi novu revoluciju jer stotinu seljaka s vilama i drljačama jače je od vojske generala suvorova rekao je kościuszko i zajahao divljeg vranca a vranac ga je zbacio sa svojih leđa i onda pretrčao preko njegova tijela ostavio mu je kopito u plućima a seoska zemlja kao da je bila sačinjena od sitnih britava koje su mu ozlijedile leđa no i dok je umirao volio je selo i konje volio je djecu u cokulama koja su mu potkovama nadraživala rane i smijala se njegovom padu s konja volio je seljanku koja je grizla jabuku a nije učinila ništa da mu pruži pomoć bio je pun vjere u čovječanstvo zato je i umro nitko se nije pridružio njegovoj proturuskoj revoluciji selo je puno pritajene zlobe ali on to nije htio priznati dok mu je krezuba seljanka krala novce i zlatne satove iz prsluka on je odvratio pogled i zagledao se u voćnjake kościuszko je snivao da će poginuti u nekoj značajnoj revoluciji da će ga njegovi suborci podići iz prašine da će mu grubim seljačkim dlanovima podvezati rane i ukrasiti mu prelomljene kosti ordenima te da će ga nositi na leđima sve do podnožja snježnog brda gdje će biti pokopan ali nikad nije mogao ni slutiti da će umrijeti u blatu pred konjušnicom nakon pada s konja na samrti je govorio s toliko prezira o gradovima i gradskim spomenicima jer je vjerovao da bi spomenik njega na konju bio kič da bi to bio spomenik groteski dok je stablo jabuke bilo uzvišeniji način da se umre ali i dok je umirao u svojim je mislima vodio prevrate u egzotičnim zemljama i revolucije u novim kontinentima bio je uvjeren da će okupiti stotinu seljaka podići ustanak i da će u znak zahvale po njemu nazvati još jednu snježnu planinu u australiji više bih volio kada bi ayers rock nazvali po meni pomislio je kościuszko bilo bi lijepo da mojim imenom okrste srce jednog kontinenta koji na karti izgleda poput poljske prije svih onih silnih podjela bilo bi lijepo da jedna živa stijena crvena kao krv stijena u neprestanom pomicanju nosi moje ime tako bih imao osjećaj da sam još uvijek živ