Aleatorika disanja | Sebastian Antonio Kukavica

PROVOKACIJA JOHNA CAGEA

četiri minute i trideset i tri sekunde trajala je tišina no bila je to tišina puna zvukova tišina oplemenjena lomljavom škripom kašljem jer tišina je poput neba ispresječenog stotinama žica ali tišina nisu te žice tišina su ožiljci koje crne žice ostavljaju na nebu zato robovi ne vrište kad ih gospodari bičuju jer tišina je krvavi zarez u njihovoj koži zato drvosječe ne urlaju u prvoj minuti nakon što si motornom pilom rasijeku nogu jer tišina je crni krug njihove noge imam dojam da presjek noge ima godove kao cikla ako se zagledaš u nebo vidjet ćeš da križaljke žica ostavljaju binarni bar kod na nebu klešu u njemu logorašku šifru jedan lapidarni epitaf stoga glazbu tišine valja zamisliti kao napetu paučinu u obliku romba za čije su vrhove obješena staklena zvonca dovoljno je samo dodirnuti puhnuti ili predugo zuriti u tišinu i paučina će se zatresti a staklena zvona će ispustiti zvukove lomljave škripe ili kašlja tišina s jednim poludjelim paukom u svojem grlu gospodo to je bila glazba johna cagea trajala je točno četiri minute i trideset i tri sekunde sada je gotova i slobodni se proizvoditi zvukove koje god vaše tijelo i duh žele slobodno fićukajte slobodno me gađajte stolcima ja ću stajati pred klavirom i svaku vašu uvredu dočekat ću s kurtoaznim naklonom bečkog dirigenta